Objavljeno

Radikalna molitva: “Ako je grijeh misliti da su i žene ljudska bića, krive smo bez kajanja!”

Vatikan je 2012. zabrinut ‘radikalno feminističkim’ idejama američkih časnih sestara pokrenuo dvije istrage i oštro ih prekorio jer se ne ponašaju u skladu s ‘katoličkim idejama’. Što su učinile?

Usudile su se založiti protiv republikanskog prijedloga zakona koji je predviđao štednju na socijalnoj skrbi za najsiromašnije, kao i za zakon o osiguravanju zdravstvene njege za društveno ugrožene (poznatiji kao Obamacare).

Time su zauzele suprotan stav od američkih biskupa koji nisu podržavali ObamaCare zakon jer, zamislite, on među osnovne zdravstvene usluge uključuje i žensko reproduktivno zdravlje. Zabrinutost Vatikana zaslužile su i time što se ne izjašnjavaju dovoljno glasno protiv gej brakova i inicijativa koje bi ženama omogućile da postanu svećenice.

Vatikan je stoga delegirao tri muškarca da ih ‘postave na mjesto’ i preuzmu vlast nad njihovom krovnom organizacijom. Jedan od njih je sugovornik u filmu pa možete pogledati kako nimalo ne briljira.

Ova je vatikanska odluka prouzročila zgražanje među dobrim dijelom američkih katolkinja i katolika, a mediji su proglasili ‘sveti rat’. U ovom ćete filmu vidjeti sestre koje se nisu dale zastrašiti vatikanskim prijetnjama, jasno ih prozvavši za utišavanje ženskih glasova unutar Crkve.

Ako je ‘radikalno feministički’ grijeh misliti da su i žene ljudska bića, poručuju da su za taj grijeh krive – bez kajanja!

Redateljica, snimateljica i montažerka Rebecca Parrish pobliže je pratila njih tri: sestre Chris, Simone i Jean. One su članice Networka, inicijative časnih sestara za socijalnu pravu. Osim što su sestre, one su scoijalne radnice i odvjetnice koje rade sa zatvorenicima i u sustavu obrazovanja odraslih.

Zgrožene postupanjem biskupa i službenim crkvenim stavom, odlučile su još jače prionuti na javno djelovanje. Nabavile su autobus i krenule njime na turneju Nuns on the Bus po čitavoj državi.

Pratimo ih kako drže govore na skupovima, razgovaraju s lokalnim zajednicama – u prihvatilištima za beskućnike/ce, školama i javnim kuhinjama, te kako obilaze kongresnike i kongresnice i debatiraju s njima. Sve sa ciljem da pokažu kako pravi pro-life stav, za razliku od onoga koji zastupaju muškarci-biskupi i koji znači isključivo zabranu pobačaja, podrazumijeva prvenstveno borbu za bolje živote onih koji/e su već živie.

Kršćanski je po njima njegovati i pomagati, a ne osuđivati. Naravno da će se na tom putovanju susresti sa hordom mansplainera unutar i izvan Crkve, no isto tako i saogromnom podrškom sa svih strana.

Ističu i kako za razliku od biskupa, one ne doživljavaju kršćanskog Boga kao starog bijelog muškarca s bradom i nitko ga ne bi trebao tako shvaćati. Isusa je pratilo dvanaest muškaraca, ali i cijela svita žena o kojoj se ne govori. Film prikazuje i jako dirljive prizore njihove potrage za zaboravljenom ženskom tradicijom unutar Crkve.

Vjerojatno niste znalei da postoje freske koje u prvim stoljećima kršćanske povijesti prikazuju žene kako obavljaju svećeničke funkcije poput blagoslova, držanja mise itd., kao i da su postojale biskupkinje (tj. barem jedna).

Redateljica Rebecca Parish

Crkvu je potrebnu redefinirati iznutra, a trebalo bi početi tako da se možda malo promijeni stav prema ženama, kao i da se ženama u instituciji dopusti da dođu na neke pozicije.

Sestre se prisjećaju šezdesetih, kada su časne sestre u SAD-u sudjelovale u pokretu za građanska prava i u antiratnim demonstracijama. Tada su se nadale kako će se Crkva otvoriti i osuvremeniti, postati bar malo manje patrijarhalna, no izbor krajnje konzervativnog Ivana Pavla II na mjesto pape samo je unazadio stvar i to na dugo vremena.

Unatoč svim krizama vjere u kakve često zapadaju frustrirane ovakvom situacijom u crkvenoj politici, sestre Chris, Simone i Jean ustraju u viziji inkluzivnijeg Boga.


Povezano