Velike oči (Big Eyes, 2014), drugi je Burtonov igrani film u čijem je centru majstorski portretiran ženski lik. Prema riječima samog redatelja, protagonistica je „najtiša, najnepoznatija feministkinja“, koja svoju revoluciju provodi na vrlo osoban i intiman način.
Velikim djelom, Margaret, žena koja preživljava psihološko zlostavljanje svog muža i bori se za vlastitu neovisnost, utjelovljuje rani ženski pokret.
Film otkriva veliku prijevaru u svijetu umjetnosti, ali i biografsku priču o slikarici Margaret Keane i njezinim portretima djece s velikim očima i kućnim ljubimcima u krilu, čije je autorstvo prisvojio njezin suprug Walter.
Riječ je o djelima koja su sinonim za kič 1960-ih, a i sam Burton ističe da ga je inspirirala ta „umjetnost iz predgrađa“, iznimno popularna (navodna) Keaneova djela, koja su ukrašavala brojne dnevne boravke, ordinacije stomatologa ili liječnika.
Sve počinje idilično. Nakon propalog prvog braka, Margaret uzima svoju kćer Jane te odlazi u boemski San Francisco. Na sajmu umjetnina upoznaje Waltera, slikara frankofila te njihov odnos ubrzo prerasta u brak. „Ljudi ne kupuju žensku umjetnost“ 'zdravorazumski' joj jednog dana objašnjava Walter te preuzima zasluge za njezina djela. No, nakon unutrašnje i pravne bitke Margaret konačno skuplja snagu i napušta Waltera te odlazi s Jane.
U filmu je stvarnost donekle ublažena, izbačene su, primjerice, scene u kojima Walter zatvara Margaret u podrum, a on se doima i 'manje burtonovskim' od dosadašnjih djela, unatoč bogatom potencijalu: jazz klubovi San Francisca, beatnici i umjetnička scena. Bitch/HuffingtonPost...
