Objavljeno

Naših deset najdražih feminističkih umjetnica digitalnog doba

Domena “net umjetnika” je najblaže rečeno nejasna. Net umjetnost funkcionira izvan binarnog – tamo gdje stvarni život začinje virtualni, virtualni začinje stvarni život, itd. Postoje video zapisi, performanse, Twitter, poezija… Nekad je stvarno, nekad nije.

Navedene online “sewebritijevke” i digitalne huškačice su feministkinje zbog svoje hrabrosti da samoposreduju – da se učine vidljivima s margina kroz buku hegemonije Web 2.0.

Emilie Gervais

Zaigrano prkoseći svojim radom rodovnim prikazivanjima i odnosima moći, Emilie Gervais, umjetnica rođena u Montrealu, obično na svoj posao primjenjuje Web estetiku 1.0 iz devedesetih, a to uključuje URL umjetnička djela poput Blinking Girls (sa Sarom Weis), backdoortrojangirl.net te html kolekciju radova sličnomišljenika w-h-a-t-e-v-e-r.net, gdje suradnici postavljaju svoje radove pod oznakom “momačka umjetnost” ili “djevojačka umjetnost”. Također je snimila par video uradaka za berlinsku pop-noire umjetnicu Butterclock.

Emilie GervaiJesse Darling

“Ne bi li svačiji život mogao postati umjetničko djelo?” To Darling citira Foucaulta u eseju “Umjetničko djelo u dobu post-fordističke mrežne produkcije” pisanom za publikaciju Alane Kushnir pod nazivom Paraproduction (Paraprodukcija), a koji je u cijelosti napisan u 140-znakovnoj polemici. Vjerojatno najbolje poznata po ovoj neposrednoj i razotkrivajućoj Twitter performansi (ali je osim toga i digitalna, video i instalacijska umjetnica), Darlingin fokus je centriran oko samopredstavljanja, vidljivosti homoseksualnih osoba te transparentnosti.

Jennifer Chan

Video umjetnica i kritičarka kulture, Chan se bavi online okolinom koja se bazira na rodovnoj razlici gledajući na predstavljanje muškosti i ženskosti kroz leće homoseksualnosti. Koristeći ono što ona naziva “amaterskom estetikom” slika i ideja uzetih s interneta, često posredovanih u obliku PowerPoint prezentacije, naslove poput “**.*XXX* EKSTRA ZASLUGA ***TOTALNI drkofest*** *” i “DVD goreće feministkinje III” je dobri pokazatelj Chaninih eksplicitnih feminističkih briga.

Darja Bajagić

Kandidatkinja za slikarstvo bostonskog Muzeja lijepih umjetnosti na Umjetničkoj školi Sveučilišta Yale, rođena Crnogorka pretežno odgojena u Chicagu, ova umjetnica skuplja kuturne prolaznosti koje prikazuju erotizirano interkulturalno predstavljanje žena – pogotovo onih istočnoeuropskih. Istražujući te stereotipne signifikatore seksualiziranog tijela u djelima poput “Erotic Playing Cards, Russian, 2007” te u najnovijem, “Sample XXX Puzzle—Pin-up LandTM Cum-centration”, otkriva nijanse te #NSFW (neprikladni sadržaji op.p.) online pogleda.

Petra Cortright

Vjerojatno jedna od poznatijih umjetnica generacije 2.0, “djevojka od kamere” educirana na Kalifornijskom Institutu za umjetnost, nije eksplicitno subverzivna, ali je vrijedi spomenuti kao vođu u osvješćivanju šire javnosti o ženskim net umjetnicama. Pobijedila je na natječaju fundacije Frieze te snimila video “Bridal Shower” (glazbu je radila nightcoregirl) prošle godine. Njezine samoostvarujuće subjektivnosti funkcioniraju unutar normativnih struktura, a ne remete ih. Kako u igranju sa stereotipima “ženstvenih” online ponašanja tako i u korištenju odmah dostupnih korisničkih softwarea kako bi ih proizvela.

Hannah Black

Umjetnica i spisateljica, Black istražuje suvremene forme predstavljanja, produkcije te ekonomije želja kroz rekombinaciju popularnih slika nasilja te neokolonijalnog rata. Njezino djelo “Further Materials Toward a Theory of the Hot Babe (“Dodatni materijali za teoriju o zgodnoj mački”), objavljeno u časopisu The New Inquiry, istražuje uvećanog sebe i njegove veze s proizvodnjom robe, a istovremeno integrira tekst u video zapise kao što je nedavni video pod nazivom “Intensive Care/Hot New Track” (“Intenzivna njega/Vruća Nova Stvar) u kojem je “ljubav teorija, a sram praksa”.

Pogledajte film ovdje.

Ann Hirsch

Poznata je kao promotorica snage “selfieja” (eng. selfie = autoportretska fotografija), umjetnica performansa i “amaterska socijalna znanstvenica”. Njeni video uraci kulturnog ometanja postali su popularni u seriji Scandalishious u 2009. Ona nastavlja parodirati, ismijavati i promovirati samo-posredovanje unutar i u opoziciji s vodećim medijima kroz svoju performansu “kurve pred kamerama” koja traži pozornost.

Amalia Ulman

Vrijedi spomenuti ulogu verbalnog jezika u online umjetnosti. Ulman na neki način predstavlja svijet umjetnosti koji se širi u poeziju, okružen prirodom medija izgrađenog na simbolima i znakovima. Aktivirana kroz društvene mreže i predstavljena kroz medije, ova umjetnica-pjesnikinja istražuje siromaštvo, razlike u društvenim slojevima te hijerarhiju iz perspektive osobnog.

Leslie Kulesh

Kiparica, izvođačica i instalacijska umjetnica, Kulesh čini političko osobnim pristupajući i istražujući skrivene implikacije i posljedice popularne kulture. Baveći se “raznolikošću definicije”, “hiper-stilizirani kiborzi” njenog videa “Sve dok me voliš: Ljubavno pismo Donni od Dakote” promatra probleme autentičnosti te mogućnosti (hiper) samoostvarenja kroz online avatar.

Holly White

Njeni dnevnički zapisi i osobne mantre nagomilane su na njenim vlogovima, Tumblr-u i Twitter-u u naporu da prenese neposredovano iskustvo kao dio (ali ipak odvojeno od) njenog umjetničkog djelovanja. Iako ga je teško definirati kao i bit čovjeka, manjak razlike između iskrenosti i performanse, umjetnosti i svakodnevice, dolazi kao napor da se izbjegne vanjska klasifikacija i krajnja komodifikacija Whiteove kao umjetnice, umjetničkog djela i žene.

Leslie Kulesh ”Oh My Goodness!”

Izvor: Dazed Prevela i prilagodila: Viktorija Lisec


Povezano