1. Crystal Fairy & the Magical Cactus and 2012
Braća Silva prvi put na filmu, nadamo se svakako ne i zadnjem. Nekoliko braće Silva glumi, jedan režira, tu su Michael Cera i Gaby Hoffmann, a zbog njihove jako dobre sinergije je ovaj film na mom broju 1.
Hoffman je rođena 1982. i možda je se sjećate kao klinke Kevina Costnera u ‘Field of Dreams’ (1989). Od tad joj se zameo trag što se tiče većih uloga i baš ju je lijepo bilo vidjeti u ovom mini filmu ceste i raspada zidova koje svi zbog ovog ili onog sagradimo oko sebe.
2. Belleville Baby
2. Belleville BabyMia Engberg, profesorica na švedskoj dokumentarnoj katedri, producentica 12 feminističkih porno dnevnika, režirala je ovaj put film sporog ritma, eksperimentalnog vizuala i scenarija na osnovu vlastitog iskustva. Iskustva Šveđanke koja je u mladim danima bunta završila u Parizu i bila u vezi s muškarcem koji se kao dječak izgubio i ostao živjeti na cesti, te između ostalog krao fancy donje rublje za prostitutke koje su ga na taj način prehranjivale. Film je protkan i intimnim i generacijskim i socijalnim promišljanjima na majstorski način i eto ga stoga na drugom mjestu.
3. Blue Is the Warmest Color
3. Blue Is the Warmest ColorNezaobilazna drama 2013. koja je dobila Zlatnu palmu, a ima u sebi 10 minuta eksplicitnog lezbijskog seksa.
Adèle Exarchopoulos, rođena 1993., odigrala je ulogu koja će zasigurno imati veliki utjecaj na svaku baby lezbu ili biseksualku u sljedećih 10 godina.
4. Gloria
Paulina García u ulozi Glorie na Berlinaleu je odnijela nagradu za najbolju žensku ulogu. Morat ćete pogledati film da vidite i zašto. Rijetko imamo ovako dobar film o ženama srednjih godina. Čileanski film. Četvrto mjesto.
5. Best of: (nepoznate) indie režiserke
Lynn Shelton (Touchy Feely)
Sarah Polley (Stories We Tell)
Jill Soloway (Afternoon Delight)
Nicole Holofcener (Enough Said)
Guglajte ih, šta da vam kažem. Krasne žene s krasnim pričama. Treba nam više toga. I hajd, Holofcener nije više toliiiko nepoznata 🙂
6. Best of: (jako) poznati režiseri
Beyond The Hills (Cristian Mungiu)
To the Wonder (Terrence Malick)
Like Someone in Love (Abbas Kiarostami)
Rumunjska drama Cristiana Mungiua ovaj put bavi se dvjema ženama u pravoslavnom samostanu, a glumice Cristina Flutur and Cosmina Stratan podijelile su u Cannesu nagradu za najbolju glumicu. Teško kako samo to Mungiu zna. Malick nam je pak dostavio još jednu vizualnu poeziju u filmu koji nije toliko metafizički kao Tree of Life (al’ će nas zato opet vjerojatno zakucati s Voyage of Time koji je trenutno u postprodukciji). Kiarostami se preselio u Japan.
P.s. Uskoro stiže Her od Spikea Jonzea i od Coenovih Inside Llewyn Davis!
7. Best of: O muškarcima
Mud
The Place Beyond the Pines
8. Best of: Slatko, Romantično, Naivno
Something in the Air
Perks of Being a Wallflower
Stuck in Love
Frances Ha
9. Kulerski best of
Spring Breakers
Bling Ring
Stoker
10. Političko korektni best of
Wadjda
Eat Sleep Die
Wadjdu je režirala Haifaa Al-Mansour, prva redateljica ikad u Saudijskoj Arabiji, dok je Eat Sleep Die prvi film švedske redateljice Gabriele Pichler, a u glavnoj ulozi Raše, imigrantice bosanskog porijekla, debitirala je Nermina Lukač, rođena u Crnoj Gori 1990., koja od ’92. živi u Švedskoj gdje joj je primarno zanimanje rad s mladima. Film je bio u Veneciji i Torontu 2012, a prikazan je i na Sarajevo Film Festivalu.
Do gledanja!
