Moja ovogodišnja lista najboljih filmova koje sam gledala sadrži čak tri švedska naslova, i mislim da ću baš po tom trolistu i zapamtiti svoju filmsku 2014. na izmaku.
Dobra je stvar da dva filma trenutno igraju do kraja godine u kinu Europa: Najbolje smo! Lukasa Moodyssona i Turist ili u originalu Force Majeure Rubena Östlunda. Prvi je se bavi odrastanjem trisa tinejdžerki koji čine Klara, Bobo i Hedvig (na gornjoj slici), a drugi bračnim nevoljama. Treći je – Reunion, režiserski debi švedske umjetnice Anne Odell koji ima za fokus 20. godišnjicu mature.
Sve su to teme koje ne zvuče strašno atraktivno pa ih je u iščitavanjima sinopsisa pri potrazi za filmskim odabirom večeri lako zaobići. No nevjerojatno inteligentni, a istovremeno i topli scenariji, odlična režijska rješenja, suptilno otvaranje bitnih tema (važnost poticajnog obiteljskog (i društvenog) okruženja kao i kreativnog izražavanja, bullying među klincima koji se oslikava na strukture moći u društvu, rodni stereotipi među mladima i u vezama), vrijednosti koje se iz filma daju iščitati kao i atmosfere sva tri filma su toliko OSVJEŽAVAJUĆE da ih morate pogledati.
Od dokumentaraca tu su Life Itself – životna priča jednostavnog i jednostavno velikog filmskog kritičara Rogera Eberta i Jodorowsky’s Dune (trailer) – detaljno opisana životna epizoda osebujnog Alejandra Jodorowskog. Oba filma imaju edukacijsku notu kao i neposredni uvid u ljubav za stvaranje i uživanje u filmskim pričama, tako da mi je nemoguće imati filmsku listu i zaobići ih.
The Spectacular Now mi je vratio nadu u američke teen romkomove i osjećaj da je mladi John Cusack još među nama, samo ga utjelovljuje mrvicu antipatičniji, ali dosta bolji u glumi Miles Teller, za kojeg mi je na kraju filma bilo jasno da ćemo ga još puno gledati (a to se već i počelo događati, jer priča se da je Whiplash bomba).
Venus in Fur od Polanskog – filmska je adaptacija istoimene drame vrsnog Davida Ivesa koja spaja arogantnog pisca i misterioznu seksi glumicu (koju igra Emmanuelle Seigner, supruga Polanskog), a za produkt smo dobili punu preokrata kinky dramu.
U ovu listu uvlačim bez ikakvog reda (ili mogu uvesti ‘propustili ste way davno ove žene – pogledajte’ paragraf) i dva starija, urnebesno zabavna filma, oba rađena po scenariju Diablo Cody koja sam ne znam kako propustila. Jennifer’s Body (trailer) takav je originalni odmak od inače meni dosadnih, negledljivih i ne-pada-mi-na-pamet-skakat-od-šokova horrora, a Young Adult (trailer) iz 2011. izdanje je Charlize Theron za koje niste mislili da postoji.
No da se vratim na 2014. i u domaći kino repertoar. The Grand Budapest Hotel, Snowpiercer, i Interstellar su mi jako dobri, Nightcrawler odličan (volim misliti da je poruka filma: ekipa, šta ne kužite da vam i općenito psihopati rade vijesti), a Gone Girl me i naljutio s tim (masive spoiler do kraja rečenice!) gotovo crowdpleaserskim žena-luđakinja narativom.
Također, nakon gotovo desetljeća života bez televizije u stanu, u 2014. sam (jer mi je dosadilo škiljiti filmove na 13-inčnom laptopu) nabavila SmartTV, koji mi je spojen samo na net pa preporučam pretplatu na MUBI ukoliko volite klasike, europske i festivalske filmove, kao i GaiamTv ukoliko imate pobuđene neke spiritualne vijuge.
Em se isplati, em je osjećaj da doprinosite opstanku i razvoju vizualnih online projekata koje želite podržati jednostavno – dobar. Oba servisa imaju besplatan testni period, tako da bacite oko.
