n. paradoxa jedini je internacionalni feministički časopis za suvremenu umjetnost i teoriju umjetnosti – i prava riznica za otkrivanje povijesti i sadašnjosti feminističke umjetnosti i kritike.
Pokrenut je 1996. godine u online formatu, a od 1998. paralelno izlaze online i tiskane verzije, s različitim sadržajem.
Časopis okuplja recentne tekstove teoretičarki, povjesničarki umjetnosti i umjetnica bez obzira na to u kojem dijelu svijeta rade: glavna urednica Katy Deepwell (linked in, paradoxa) za svaki broj tiskanog izdanja bira autorice iz desetak različitih zemalja.
Pojedini brojevi koncipirani su kao temati (najnoviji, Vol. 27., siječanj 2011., posvećen je temi rada: Women’s work), a budući da su dosad za časopis pisala zbilja kultna imena feminističke teorije vizualnih umjetnosti, poput Carol Duncan, Kaje Silverman, Linde Nochlin, Amelie Jones, Jo Anne Isaak, Marthe Rosler i dr., svaki je pojedini broj pravi mini−reader za sve koji se bave umjetnošću ili ih zanimaju suvremene umjetničke prakse.
Odgovor na pitanje što je to “feministička umjetnost”, “feministička povijest umjetnosti” i “feministička likovna kritika” nije jednoznačan – posve je jasno da je kroz čitavu povijest u umjetnosti bilo briljantnih umjetnica.
Ili se radi o suprotnom – nije uopće jasno?
U većini tzv. demokratskih zemalja svijeta udio žena koje rade umjetnost procjenjuje se na 40-50 %, a postotak radova umjetnica u muzejima i “renomiranim galerijama” svodi se na svega 20% (Tate Gallery obuhvaća 7%, a Centre George Pompidou 20% radova umjetnica u svojim kolekcijama). Kada govorimo o umjetnosti, riječ je, ne zaboravimo, o prezentaciji i reprezentaciji te umjetnosti, koja proizvodi ono što umjetnost jest: ono što se vidi. Stoga “feministička povijest umjetnosti” uvijek radi na čitanju pisanja (upisivanja i ispisivanja) povijesti umjetnosti, na socijalnoj stvarnosti i kulturalnim mitovima.
U posljednjem online izdanju n.paradoxe (Issue 21., rujan 2010.), Katy Deepwell nudi kratak vodič kroz feminističku umjetnost, feminističku povijest umjetnosti i kritiku “u 12 koraka”, kao i dobar pregled literature o naznačenim pitanjima. Čitava arhiva sadrži više od 1 000 stranica dostupnog u PDF-formatu. Evo još nekoliko preporuka za čitanje:
- Issue 19, Mobile Fidelities, priredila je Martina Pachmanová, profesorica povijesti i teorije umjetnosti na praškoj Akademiji umjetnosti, arhitekture i dizajna. Pročitajte njene razgovore s Kajom Silverman, Ameliom Jones, Jo Annom Isaak, Carol Duncan i drugim ključnim imenima feminističke kritike – o njihovim osobnim povijestima rada u umjetnosti i feminizmu.
“Interview is to art history what an intimate journal is to literature.”
(Marcia Tucker) - Issue 14: Tekst umjetnice Ruth Wallen, čiji je rad inače usmjeren na probleme ekologije, istražuje utjecaj feminističkih umjetničkih praksi 70-ih na suvremenu aktivističku umjetnost.
- Issue 12 posvećen je diskusiji o odnosu historizacije umjetnosti i feminizma.
- Issue 10: Tekst Leonide Kovač, “The Anatomy of Reality: Duba Sambolec” (prilika je ovo da još jednom preporučimo novu knjigu L. Kovač).
Na stranicama časopisa pronaći ćete i internacionalni indeks knjiga i članaka o suvremenoj feminističkoj umjetničkoj praksi, popis relevantnih časopisa i linkova na sajtove umjetnica i organizacija.
n.paradoxa redovito organizira seminare, predavanja i simpozije, o čemu redovito izvještava njihov blog. Časopis izlazi u izdanju londonskog KT pressa dvaput godišnje, a za infomacije o online izdanjima možete se prijaviti na njihovu mailing listu.
Nakon ovako geekovskog (jesam, jesam, i neka sam…) skretanja pažnje na riznicu n.paradoxe, ako razmišljate o umjetnosti, zaobići ćete njihovu bazu jedino ako se pronalazite u epizodi o čitalačkim navikama iz pera i tastature Nore Verde.