Objavljeno

Knjiga o mitovima i životima Amazonki

Otac povijesti Herodot zabilježio je (između ostaloga) intrigantnu priču o Amazonkama, hrabrim ratnicama koje su živjele u stepama današnje južne Rusije. Nakon što padnu u ruke grčkoj vojsci, ratnice spletom okolnosti stižu na poluotok Krim, gdje susreću lokalno stanovništvo Skita. Iz zajednice Amazonki i Skita, tvrdi Herodot, nastaju Sarmati, narod koji je stvorio društvo utemeljeno na savršenoj rodnoj ravnopravnosti.

Zvuči zanimljivo, no je li i istinito? Vodeća svjetska stručnjakinja za drevne ratnice Adrienne Mayor u svojoj najnoviji knjizi The Amazons: Lives and Legends of Warrior Women Across the Ancient World tvrdi da je, određenim pretjerivanjima usprkos, osnovna bit priče itekako istinita – Amazonke su doista postojale.

To potvrđuju i nedavne arheološke iskopine u kojima su u čak 37% grobova pronađene kosti i oružja (najčešće strijele, ali i mačevi, bodeži, koplja, oklopi, praćke i štitovi) žena koje su se borile uz bok muškarcima. Dugo vremena za Amazonke se smatralo da su neka vrst simbola ili puka izmišljotina, no nove spoznaje govore u prilog tome da su u vrijeme stare Grčke područje sjeverno od Crnoga mora (na potezu od Balkana do Kavkaza) nastanjivala nomadska plemena ratnica. Pripadnice tih plemena nisu bile, kako se često pogrešno navodi, “djevice koje su mrzile muškarce”, već, tvrdi Mayor, “snažne i slobodne žene”.

Najveći dio dana Amazonke su provodile na leđima svojih konja, odjevene u tunike dugih rukava i sa zašiljenim kapama s pokrivalima za uši na glavama. Pile su fermentirano kobilje mlijeko i pušile kanabis, a tijela su im bila ukrašena tetovažama (moguće je da su njima označavale ubijene protivnike). Osim ratovanjem, bavile su se i lovom (u tu su svrhu često koristile sokolove) i uzgojem životinja (pripitomile su psa). Štovale su konje i nebeska tijela, zemlju i prirodu, vatru i nebo, razne divlje i fantastične životinje.

Usprkos raširenim uvjerenjima, njihova plemena ipak nisu bila ekskluzivna “ženska društva”, već su uključivala pripadnike/ce oba spola. Iako su Grci ispredali najfantastičnije priče o njihovim seksualnim životima (npr. Amazonke su lezbijke koje si odsijecaju dojke i ubijaju mušku djecu, jednom godišnje imaju seksualne odnose s muškarcima iz susjednog naroda kako ne bi izumrle, i sl.) stvarnost je ipak bila ponešto drugačija. Amazonke, piše Mayor, u spolne su se odnose upuštale na otvorenom, za ljetnih mjeseci, s bilo kojim muškarcem koji bi ih privukao. Briga o djeci bila je, čini se, kolektivna dužnost, a moguće je i da su određene skupine unutar društva međusobno razmjenjivale djecu ne bi li učvrstile saveze.

Znanstvenica na Sveučilištu Stanford, Mayor se za priče o ratnicama zainteresirala još u studentskim danima. S obzirom na temu kojom se bavi, često ju pitaju je li i ona sama “prava Amazonka”. “Vjerujem u rodnu ravnopravnost i žensku surovost – no ipak nisam konjanik!”, odgovara Mayor. NewYorker


Povezano