Svjetska populacija ubrzano stari, a broj osoba starijih od 60 godina,koje trenutno čine oko 11% populacije, udvostručit će se do 2050. godine. Ovo ima duboke implikacije za socijalne i zdravstvene sustave svih država, čiji se trenutni sustavi skrbi ne uspijevaju uhvatiti se u koštac s rastućim potrebama sve većeg broja starijih građana, čak i u zemljama s višim prihodom, piše The Lancet.
Izvješće Britanske agencije Age UK Kriza u skrbi pokazuje trend i dubinu krize u financiranju socijalne skrbi u Velikoj Britaniji, koja se intenzivirala kroz zadnjih nekoliko godina, a očekuje se da će se i nastaviti ukoliko ne dođe do znatnog investiranja u sustav.
U razdoblju od 2010.-2011. do 2013.-2014. godine, javno financiranje skrbi za starije osobe smanjeno je za 1,2 bilijuna funti, odnosno 15,4%. Broj primatelja socijalne skrbi starijih od 65 godina pao je s 15,3% 2005. godine na 9,9% 2013. godine, dok gotovo 800,000 ljudi ne prima nikakvu potporu, ni iz državnog ni i iz privatnog sektora.
“Brojke koje smo otkrili u ovom izvješću su katastrofalne. Stariji ljudi koji trebaju pomoć, sada je ne dobivaju i veoma su ugroženi, a obitelji koje skrbe za takve članove trpe nepodnošljiv stres” rekla je Caroline Abrams, direktorica Age UK.
No, Velika Britanija nije jedina koja se suočava s ovim problemom. Kronično onesposobljenim osobama starijima od 65 godina u SAD-u, neplaćena skrb članova obitelji u najvećoj mjeri pomaže kako bi mogli živjeti u zajednici a ne u specijaliziranim ustanovama.
U 2013. godini četiri od 10 Amerikanaca skrbilo je o nekom članu obitelji, a potreba za obiteljskom skrbi raste, pogotovo kako se pripadnici baby boom generacije približavaju dobi za umirovljenje. Obiteljska briga je presudna u američkom sustavu brige o starijima, no postoji zabrinutost oko toga može li kvaliteta i kvantiteta takve skrbi zadovoljiti rastuće potrebe nacije koja stari.
Biti stariji može predstavljati još veći problem u državama srednjeg i niskog prihoda. Kina je savršen primjer zemlje koja brže stari nego se bogati. Demografija je postala kineska Ahilova peta. Krajem 2011. godine 185 milijuna Kineza bilo je starije od 65 godina. Od tog broja, 32% je izvijestilo da pati od zdravstvenih problema, 38% da ima probleme sa svakodnevnim življenjem, 40% je pokazivalo simptome depresije, a 23% je živjelo ispod granice siromaštva.
Tradicija prema kojoj su starije osobe živjele sa svojom djecom i unucima, a ne u specijaliziranim ustanovama se postupno mijenja prema zapadnjačkom modelu, reflektirajući tako promjene u društvu nastale zbog politike jednog djeteta i masivne urbanizacije.
Skrb o starijima, značajno se razlikuje od zemlje do zemlje i postoje znatne kulturne i političke razlike u pogledu na starenje. Potreban je drugačiji pristup ovom problemu, koji bi omogućio zdravije i dostojanstvenije starenje. Da bi se taj cilj dosegao, potrebno je povećati investiranje financijskih, ali i ljudskih resursa. Skrb o starijima je u krizi, no ta kriza je prilika da se revidiraju postojeći zdravstveni i socijalni sustavi i reformiraju na korist svima.
