Objavljeno

Glava na ramenima, pepersprej u džepu

Foto: Michael Baron, Unsplash

U središtu filma Vagabond (1985.) kultne redateljice Agnès Varde mlada je djevojka imena Mona (Sandrine Bonnaire) koja besciljno luta francuskom vinskom pokrajinom sve do svoga tragičnog završetka života. Mona stopira, pronalazi smještaj kod potpunih stranaca ili u napuštenim ruinama – ona je slobodna, nesputana, prepuštena divljim brzacima. Što je bezbrižnija i nemarnija u svom lunjanju, njezina razbarušena kosa postaje zamršenija; iako stremi potpunoj slobodi i neobuzdanosti, zapetljava se u čvor svijeta koji ne trpi žensko kretanje lišeno svakog opreza.

Na Moninu priču u glavi mi se nadovezuje pomalo mistična jazzy pjesma „Stoperka“ (1999.), veliki hit Goce Tržan o djevojci koja odvažno „odbrusi“ svom dosadnom vozaču ne obazirući se na neposrednu opasnost. Trop stoperice, osamljene putnice koja radi postizanja cilja prepušta svoj život u ruke stranca, u popkulturi uglavnom se račva u dva smjera – ka samoosnaživanju i izlaganju opasnosti.

Mogla bih nastaviti beskonačni niz popkulturnih referenci o osamljenim putnicama koje lutaju, bježeći od tkozna čega ili hrleći tkozna kamo. Neke goni strah, neke neutaživa želja da iskuse svijet ma koliko god opor on bio. Putovanje, bilo da je riječ o bezazlenom prelasku ceste, ulice, granice, bilo da je ono metaforičko, fizičko ili unutrašnje, za žene predstavlja očekivani sudar s patrijarhalnim društvom.

U želji da se odmaknem od tropova solo putnica – od besciljnih stoperica do razvedenih žena u potrazi za samootkrićem, odlučila sam porazgovarati sa šest sugovornica o njihovim iskustvima sa solo putovanja. Jedan od mojih prvih autorskih tekstova na ovom portalu bio je upravo o solo putnicama, u kojem se, između ostalog, dotičem i internetskih mjesta na kojima žene dijele svoja iskustva. Od toga teksta prošlo je devet godina, a društvo je od tada postalo još uronjenije u virtualna bespuća. Upravo zato sam ovoga puta odlučila staviti fokus na ulogu digitalnih aplikacija u ženskom iskustvu solo putovanja.

Eva ističe kako je gajila strah upravo zato što je žena: „Bilo me je dosta strah. S obzirom na moje polje interesa i rada, praktički sam svaki dan okružena jezivim pričama o tome s čime se žene nose tokom života, od ‘bezopasnog’ catcallinga do straight up nasilja. Ne može ti biti svejedno, nekako mislim da svaka od nas uvijek ima upaljene radare i da skenira svoju okolinu nešto drugačije nego što bi to možda činio muškarac.“

Foto: Kristina, privatna arhiva

Hana je ponajviše gajila strah jer je to bilo potpuno novo iskustvo. Napominje da ju nije bilo strah da će joj se nešto desiti, jer smatra da je snalažljiva: „Imala sam tehnike kako da se osiguram. Šerala sam lokaciju s više ljudi, naučila brojeve policije i hitnih službi u državama u koje sam išla, itd. Mobitel mi je tu uglavnom ulijevao osjećaj sigurnosti. Ali čak i kad su mi ukrali mobitel na Biennalu u Veneciji, ishendlala sam to nekako stoički i prepustila se. Čak mi je sve to bilo komitragično.“

Prije nego što se upustila na svoje prvo solo putovanje, Anja je upoznala dosta solo putnika_ica te stoga nije uopće strahovala. Ipak, promišljeno je odabirala svoja odredišta i poduzimala određene mjere opreza: „Uzevši u obzir da sam žena koja putuje sama, uvijek sam pazila koje države biram za putovanje, npr. u neke države Južne Amerike ne bih išla sama. Također, na putovanjima sam pazila da se ne nađem sama na mjestima za koja sam čula da su opasna ili u potencijalno rizičnim situacijama. Uvijek bih unaprijed dobro istražila gdje idem i što je poželjno/nepoželjno u tom gradu/državi.“

Olga pak smatra da su potencijalne nelagodnosti ili opasnosti posvuda slične za žene te da samo putovanje nema posebno velik udio u tome.

Prema Olgi, „sloboda planiranja i tempa, prostor za razvoj lične kreativnosti i odgovornosti“ velike su prednosti solo putovanja. Za Hanu su takva putovanja predstavljala „izlazak iz zone komfora, osjećaj slobode, neizvjesnosti“ zahvaljujući kojem je stekla dosta samopouzdanja.

Kao nedostatke solo putovanja sugovornice su većinom izdvojile činjenicu da svoja iskustva nemaš s kime podijeliti i/li da naprosto moraš biti više na oprezu: „Htjela nehtjela, na oprezu si, paziš na stvari. Primijetila sam da sam puno sumnjičavija, gledam s kim sjedam u autobus, kakvi su ljudi oko mene. Obraćam pažnju na detalje, što je definitivno znak da su mi neki alarmi upaljeni. Ali ni to mi nije minus jer znači da mi biološki kompas radi kako treba“ (Hana).

Olga zaključuje kako manjak društva i nije toliki nedostatak, jer se može nadoknaditi upoznavanjem i druženjem s lokalcima na destinaciji.

Foto: Olga, privatna arhiva

Početkom ove godine platforme GetByBus.com i GetByFerry.com objavile su rezultate svog istraživanja o trendu solo putovanja na temelju iskustva svojih korisnica u Hrvatskoj. Prema tom istraživanju, broj solo putovanja među građankama Hrvatske u 2023. godini povećao se za čak 21% u odnosu na 2022.

Kako je već istaknula Hana, pametni telefon vrijedan je suputnik solo putnica. Od korisnih informacija i mapa do održavanja komunikacije, pronalaska smještaja, restorana i zanimljivih mjesta za izlet, zaista je teško zamisliti putovanje izvan područja signala. Digitalne aplikacije na različite načine olakšavaju navigiranje putnica na solo putovanjima.

Moje sugovornice su najčešće spominjale aplikacije koje pružaju usluge prijevoza, koje su većinom odabirale zbog pristupačnosti cijena. „U zadnje dvije godine cijene karate za javni prijevoz su po nekoj mojoj procijeni narasle za više od 50% i jednostavno mi je postalo strašno preskupo putovati npr. busom. O vlakovima mislim da ne treba ni govoriti“, kazuje Eva, koja dodaje da voli koristiti aplikaciju BlaBlaCar. Kako je, prema svojim riječima, pričljiva i druželjubiva po prirodi, komuniciranje s novim ljudima joj ne stvara problem:

„Naslušala sam se stvarno raznih priča i različitih sfera života, a i mislim da je uvijek zdravo malo se odmaknuti od tipa ljudi s kojima se redovno družiš, dobiti drugu perspektivu. A i stvarno je znatno jeftinije, brže i ugodnije od javnog prijevoza. Ono što bih zaista htjela naglasiti je da je (po mom iskustvu) daleko sigurniji od javnog prijevoza. U autobusima i tramvajima sam imala prilike i vidjeti i doživjeti toliko gadosti i neugodnosti, dok mi se to u privatnom prijevozu za sada nije dogodilo. Jedino, recimo, neugodno iskustvo mi je bilo kada je suputnik bio na nečem. U biti je bio bezopasan, šutio je većinu puta, pitao me gdje može jesti u Zagrebu i kao je l’ bih s njim. Rekla sam da ne bih i nije me više dalje pitao. Tip koji je vozio je isto skužio da je vibe off pa me je odbacio direktno do stana.“

Kao 15-godišnjakinja Eva se po prvi put na neko putovanje zaputila sama i to autobusom iz Rijeke za Split. U autobusu je doživjela psihičko i seksualno uznemiravanje od strane dvojice putnika. Unatoč iznimno traumatičnom iskustvu, kasnije se odvažila putovati sama.

Kristina je uglavnom koristila aplikaciju Prevozi.si, slovensku aplikaciju za prijevoz, zahvaljujući kojoj je stekla nova prijateljstva i draga poznanstva:

„Upoznala sam braću Darka i Darija koji su mi jako odgovarali, i kako sam redovito putovala u Zagreb iz Maribora, a oni su se školovali u Mariboru a bili su iz Zagreba, često sam se vozila s njima, čak sam upoznala njihovu obitelj, oni mog dečka. Nekoliko puta smo se družili i u Mariboru, pozvali su me k sebi na palačinke, bilo nam je baš super. Također sam redovito putovala s dečkom koji je radio u Mariboru, a u Zagrebu je imao rodbinu, zvao se Mustafa. Mustafa je svaki put kad smo se vozili imao novu curu o kojoj mi je pričao, skupa smo urlali na ‘All of me’ od Johna Legenda i bio mi je jako zabavan.“

Kroz daljnji razgovor s Kristinom, otkrivam da je imala i iznimno neugodna iskustva preko aplikacije:

„Nekoliko puta sam se vozila s ljudima koji su bili poprilično neugodni. Od čovjeka koji mi je cijelim putem držao prodike i citirao Bibliju, do čovjeka koji je neprimjereno komentirao moje tijelo, iako smo išli u Budimpeštu, ja kod svog dečka, a on na aerodrom po svoju ženu, tako da se nisam osjećala baš sigurno. Uglavnom sam u takvim slučajevima pokušavala skrenuti razgovor ka neutralnim temama i jedva čekala da putovanje završi.“

Koristeći se javnim prijevozom, također je proživjela uznemirujuće situacije:

„Jednom sam imala tu nesreću da sam u autobusu sjedila pokraj muškarca koji je odlučio sa mnom voditi jako eksplicitan razgovor o tome što sve bi mi radio. Bila sam toliko u šoku da čak nisam reagirala, nisam zamolila konduktera da mi pronađe drugo sjedalo, nego sam dva sata samo sjedila i slušala gadarije dok nismo stigli u Zagreb, gdje ga je na kolodvoru dočekala njegova cura.

Također je imala situaciju gdje ju je u vlaku počeo zavoditi stariji muškarac. Kad je neki drugi muškarac primijetio da se ona osjeća nelagodno, ubacio se u razgovor i upozorio čovjeka neka se makne. No, „ovaj prvi je iz jakne izvukao nož i zaprijetio mu njime. Srećom je nakon toga otišao u drugi vagon, ali to me je preplašilo“, otkriva Kristina.

Za razliku od Eve i Kristine, Livija je uglavnom za volanom te nudi prijevoz na aplikaciji BlaBlaCar:

„Već godina vozim BlaBlaCar, shvatila sam da je tako jeftinije i zanimljivije. Jednom se sa mnom iz Zagreba za Osijek povezla cura iz Tel Aviva, koju je uhvatila korona u Hrvatskoj i nije mogla izvan države, pa je odlučila obići cijelu zemlju. Drugi put sam upoznala djevojku koja studira medicinu na njemačkom u Osijeku (jer je jeftinije) i nakon pola godine rastura hrvatski. Zanimljivo je da se totalno zaljubila u Osijek i Slavonce.“

Većina Livijinih suputnica u automobila upravo su žene. Smatra da je tomu tako jer ima dobre recenzije, u kojima se ističe da vozi sigurno, da je točna i dobro društvo.

Foto: Julia Volk, Pexels

Anja je na svojim putovanjima koristila brojne aplikacije za putovanje, među kojima su Tripadvisor, Hostelworld, Booking, CouchSurfing, BlaBlaCar i Eurail Pass: „Sva pozitivna iskustva koja sam imala su na neki način bila vezana uz korištenje aplikacija jer su me one uputile gdje da spavam, kud da se krećem, što da istražujem.“

Rado se prisjeća zanimljive situacije kada joj je kambodžanska aplikacija za rezervaciju lokalnih autobusa prikazala krivo vrijeme polazaka autobusa: „Došla sam na kolodvor i shvatila da moj autobus ne postoji, čekala sam drugi autobus te tamo upoznala jako dragu djevojku s kojom sam provela dan i ostala u kontaktu. Nadamo se obje da ćemo se jednog dana opet sresti.“

Napominje kako nije imala jako negativnih iskustava vezanih uz aplikacije jer je uvijek izrazito pažljiva i svaki podatak pročitan na aplikaciji dvaput provjeri: „Kada upoznajem nove osobe koje su mi bar malo sumnjive, činim to u javnosti, ponekad čak na mjestima za koja znam da su pod videonadzorom (npr. glavni trgovi).“

Hana se također sjeća ugodnog iskustva s vozačem s BlaBlaCara koji joj je vratio zvučnik koji je nehotice ostavila u njegovom autu.

Što se tiče aplikacije Couchsurfing (pružanje besplatnog smještaja), Eva kazuje kako joj ideja boravka kod potpunog stranca nije baš privlačna: „ Radije ću platiti više novca provjerenom iznajmljivaču i biti na miru. Prije neću otputovati nego ići negdje da bih onda morala paziti na svaki cent.“

Hana je bila host na Couchsurfingu, ali poput Eve, izražava određeni otpor prema načinu funkcioniranja aplikacije: „Od svih aplikacija mi je Couchsurfing nekako najmanje draga jer mi se tijekom godina javljalo jako puno creepy likova. I kad sam htjela tražiti smještaj preko Couchsurfinga, bilo je puno više muškaraca nego žena. Tako da sam to zaobišla. Ipak ne bih sama išla spavati kod muškarca kojeg ne znam, prerizično je.“

Kao pozitivno iskustvo navodi ono preko AirBnBa: „Preko Airbnba sam prošle godine sama svratila u Graz, rentala sobu kod jedne cure u stanu, tu je isto bio jedan par iz Berlina. Ona nam je spremila neko prefino tradicionalno jelo, družili smo se, bilo je super.“

Gotovo sve moje sugovornice istaknule su važnost dodatnog opreza na samostalnim putovanjima. Njihova iskustva s korištenjem aplikacija za plaćeni smještaj uglavnom su pozitivna, dok su iskustva s aplikacijama za besplatni smještaj i jeftiniji prijevoz počesto ambivalentna. Danas, dakako, postoje i aplikacije namijenjene isključivo solo putnicama, no to samo podcrtava činjenicu da se žene ne osjećaju sigurnima koristeći uobičajene aplikacije za putovanja.

U knjizi Feminist City geografkinja Leslie Kern piše „da svaka žena u svom umu nosi mentalnu mapu sigurnosti i opasnosti“ zbog koje su njezine mogućnosti kretanja u urbanim sredinama sužene. Nadalje, „naši društveno usađeni strahovi sprječavaju nas da u potpunosti nastanimo grad i da maksimalno iskoristimo svoj život na dnevnoj bazi.“ Većina toga što Kern opaža u ženskom iskustvu grada – poput osjećaja nesigurnosti i straha, izloženosti, neprilagođene infrastrukture i dr. (a povezano je s prisutnošću muškaraca u našoj okolini), može se, naravno, prenijeti i na žensko iskustvo putovanja.

Kao i u svojim najuobičajenijim kretanjima, moje sugovornice svjesne su opasnosti i u prkos njoj ipak odlučuju samostalno putovati i iskusiti svijet u njegovoj punini. Stoga za kraj donosim njihove savjete budućim solo putnicama.

~~~

Savjeti solo putnica:

  • Budite svjesne da ćete nekad morati biti odlučne, izboriti se za nešto, za bolje mjesto, za vlastiti mir. Uživajte u svojim putovanjima, ali se i potrudite biti dobro organizirane i spremne na razne moguće situacije, jer putovanja znaju biti i nepredvidiva. I probajte svu finu hranu koju možete! – Kristina
  • Ne trebate se jako bojati. Ima svakakvih stvari, to stoji, ali nije sve tako loše. Uvijek treba biti obazriv i misliti na svoju sigurnost, ali treba i uživati. Također, recenzije su iz raja izašle, stvarno se toga treba držati i dobro proučiti gdje ili s kim ideš. – Eva
  • Napravite to i uživajte u svojoj slobodi, provodite to vrijeme kako želite, nemojte se previše opterećivati. Ali nemojte biti ni naivne, uključite instinkte, promatrajte okolinu, budite sumnjičave ako vam netko priđe dok ste same. Par savjeta da se osjećate sigurnije – šerajte live lokaciju s bliskim ljudima 24/7, ako stopirate obavezno zapišite registraciju prije nego ulazite u auto, naučite brojeve hitnih službi i policije ako idete u strane države, a za nedajbože – pepper spray is your friend. – Hana
  • Nemojte se ustručavati, ali pamet u glavu! Internet danas nudi nezamislive mogućnosti – pregled država poželjnih za solo putovanja žena, pregled friendly smještaja s ažurnim recenzijama, lokalne povoljne prijevoze, lokalce koji nude besplatne ture, savjete kako zaobići gužve na velikim atrakcijama i dr. Internet zna odgovor na gotovo sva pitanja i biva na raspolaganju kad god nam zatreba pa valja iskoristiti prednosti doba u kojem živimo. – Anja
  • Napravite to čim prije! – Livija
  • Budite hrabre i odgovorne, kako u svakodnevnom životu tako i u slobodi putovanja, i ne dozvolite da vas sputavaju manje vredne stvari u idejama. – Olga

Tekst je nastao u sklopu projekta Come Together koji sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu.

Povezano