Američka novinarka, avanturistica i izumiteljica, Nellie Bly, ostati će zapamćena po dva pothvata. Prvo, ona je prva žena koja je oborila rekord u putovanju oko svijeta; inspirirana pričom Put oko svijeta u 80 dana francuskog pisca Julesa Verna, Bly se zaputila u nepoznato i u 72 dana dovršila svoje putovanje. Drugo, svojim je tekstovima raskrinkrala tadašnji sustav mentalnih institucija; samovoljno se stavila u ulogu pacijentive i na deset dana izložila neuobičajenim metodama liječenja.
Pravim imenom Elizabeth Jane Cochran, rođena je 5. svibnja 1864. u Cochran’s Millsu u Pennsylvaniji. Kao djevojčicu zvali su je ‘Pinky’ jer je često nosila ružičastu odjeću. Pohađala je internat, međutim, zbog nedostatka sredstava bila je prisiljena napustiti školovanje. Sa 16 godina s obitelji se preselila u Pittsburgh, gdje je dane provodila čitajući novine i promatrajući društvo.
Kolumne u lokanim novinama koje su odisale agresivnošću i mizoginijom potaknule su je da napiše bijesni komentar uredniku. Kada je pročitao njezino pismo, urednik je bio toliko impresioniran njegovom ozbiljnošću i duhom da je odmah želio zaposliti njegova autora. Kada je saznao da je pismo poslala djevojka, odbio joj je dati posao, no Bly je bila dobra govornica i uspjela ga je uvjeriti i pridobiti na svoju stranu. Žene novinarke u to su vrijeme pisale pod pseudonimom, a za nju je urednik odabrao ime Nellie Bly, po naslovnom liku u popularnoj pjesmi “Nelly Bly” Stephena Fostera.
Kao novinarka, Bly je istraživala i pisala o položaju zaposlenih žena i tvorničkim radnicama, ali pritisak uredništva gurnuo ju je na takozvane ‘ženske stranice’ kako bi pokrivala modu, društvo i vrtlarstvo, što je obično i bila uloga novinarki.
S time je bila nezadovoljna, pa je preuzela incijativu i otputovala u Meksiko kao dopisnica. Seriju članaka u kojima je pisala o običajima meksičkog naroda kasnije je objavila u knjizi Six Months in Mexico. Kada se vratila u redakciju, ponovno je bila opterećena temama koje je ni najmanje nisu zanimale. Stoga napušta novine Pittsburgh Dispatch i odlazi u New York. S 21 godinom u New Yorku živi bez ikakvih prihoda, pa ponovno koristi svoju moć uvjeravanja i uspijeva se zaposliti u novinama The New York World Josepha Pulitzera. Ondje je pristala na tajni zadatak kako bi istražila loše postupanje s pacijenticama u jednoj od ludnica.
Bila je rijetkost za ženu da radi i zadrži posao u 19. stoljeću. Bilo je čak i rjeđe da radi kao novinarka, a još rjeđe bilo da je novinska redakcija pošalje na tajni i opasan zadatak. No, 1887. godine Nellie Bly je upravo to učinila.
Sama se prijavila u Blackwell’s Island na deset dana – glumila je luđakinju kako bi je primili. Nakon što je ušla, vratila se normalnom, zdravom obrascu ponašanja i pokušala ih uvjeriti da je puste.
„Ipak, čudno je za reći, ali što sam više govorila i ponašala se luđački, toliko sam i sama mislila da sam luda,“ napisala je u svojoj seriji članaka.
Bly je također pisala o pokvarenoj hrani, sestrama koje su držale svoje pacijente budnima po cijelu noć, ledenim kupkama, premlaćivanju i prisilnom hranjenju, što se učestalo događalo u toj instituciji.
Njezini članci izazvali su negodovanje javnosti, doveli do mnogih prijeko potrebnih političkih reformi i postali toliko popularni da ih je Bly skupila u knjigu pod nazivom Ten Days in a Mad-House. Tom knjigom dala je jasan uvid u opasni sustav mentalnog zdravlja koji je tada prevladavao u Americi.
Godinu dana kasnije, uredniku je predložila da krene na putovanje oko svijeta kako bi realizirala priču Julesa Verna Put oko svijeta u 80 dana.
Na put je krenula sama, s jednom torbom i 200 funti. Iznenađenje je stiglo iz redakcije Cosmopolitana koji je poslao svoju novinarku na identično putovanje kako bi konkurirala Bly. Međutim, Nellie je svoj put završila u 72 dana i time po prvi put oborila rekord. Dogodovštine su objavljene u knjizi Around the World in 72 Days 1890. godine.
Tu njezino bogato životno iskustvo nije stalo – dobila je i titulu izumiteljice za dizajn posebne boce za mlijeko. U svoje vrijeme bila je vodeća ženska industrijalistica u Americi. Sa svojim mužem vodila je manufakturu, no nakon njegove smrti posvetila se izumiteljstvu.
Umrla je u 57. godini u New Yorku od upale pluća. Nakon smrti dobila je brojna priznanja, svoju poštansku marku 2002. u seriji Žene u novinarstvu, primljena je u National Women’s Hall of Fame, te je New York Press Club imenovao novinarsku nagradu po njoj.
