Objavljeno

Anita Hill o feminizmu, seksualnom uznemiravanju i novom filmu ‘Anita’

Saslušanja pred američkim Senatom, koja su se vodila 1991. godine, u predmetu Anita Hill vs. Clarence Thomas, bila su revolucionarna, naime, žena je svog nadređenog optužila za seksualno zlostavljanje i tako kontroverznu temu seksualnog zlostavljanja u radnom okruženju postavila na nacionalnu pozornicu.

U dokumentarnom filmu snimljenom 20-ak godina kasnije, prikazan je profesionalni svijet u kojem je nezahvalno biti ženom te iscrpljujuća borba za pravednost u okruženju rezerviranom za (bijele) muškarce.

Anita Hill, mlada profesorica prava, 1991. godine, podnijela je Pravosudnom odboru američkog Senata iskaz u kojem tvrdi da ju je, deset godina ranije, dok joj je bio nadređeni, seksualno zlostavljao Clarence Thomas, kandidat za suca Vrhovnog suda, predložen od strane tadašnjeg predsjednika George H. W. Busha. FBI je ranije istražio optužbe i proslijedio nepotpuno izvješće Pravosudnom odboru, koji je odlučio da predmet neće procesuirati. No, priča je procurila u medije te je uslijedio niz saslušanja pred Senatom, na kojima je, iz perspektive nekih medija i očevidaca, Anita Hill bila ta čiji se karakter analiziralo i istraživalo. Desno orijentirani mediji iznosili su niz optužbi, a posebno novinar David Brock, koji je deset godina kasnije priznao da je na zahtjev republikanske političke struje pisao tekstove u kojima je Anitu trebao prikazati „dijelom ludom, a dijelom droljastom“.

Novi dokumentarni film Anita: Speaking Truth to Power donosi drugačiji pogled na ovu rezerviranu, staloženu i skrupuloznu ženu, koja je daleko od svih karakternih obilježja koje su tada pripisivali. Film redateljice Freide Lee Mock debitirao je na Sundance Film Festivalu, a krajem ožujka krenuo je u redovnu kino distribuciju.

Prema riječima redateljice, film ne govori ‘samo’ o seksualnom zlostavljanju, već i o zakonodavstvu i vlasti te o tome koliko je iscrpljujuća borba za promjene. No, ta borba ne mora uništiti život žrtve, već može, kao u Anitinom slučaju, donijeti pozitivne pomake, kako u profesionalnom, tako i u privatnom životu.,

U intervjuu, koji je povodom izlaska filma dala za MSNBC, Anita Hill je izjavila da danas ne žali zbog toga što je istupila i progovorila o seksualnom zlostavljanju. Prije 22 godine, ističe u intervjuu, seksualno se zlostavljanje nije shvaćalo ozbiljno, a okruženje u kojem je djelovala bilo je u potpunosti muško, te je njezin potez djelovao kao prava stvar. No, tragovi tada prihvatljivog ponašanja i stavova prisutni su i danas. U analizi barijera koje postoje u pogledu seksualnog zlostavljanja, Hill ističe da

„ljudi znaju da imaju pravo istupiti, no mnogi se boje da neće dobiti pravedno suđenje. Čak i kada istupe, suočavaju se s problematičnim istražnim procesima. Stoga su pred nama još mnogi izazovi u pogledu osiguranja da će oni, koji su proglašeni krivima za seksualno zlostavljanje, snositi posljedice svog ponašanja“.

Feministički aktivizam i sve veći broj mladih žena koje govore o seksualnom zlostavljanju u različitim okruženjima, pozitivan su pomak, no „pitanje je da li institucije ispunjavaju svoje obaveze u pružanju sigurnog okruženja za istupanje i da li možemo biti sigurni da svjedoci takvog ponašanja to ne ignoriraju ili mu doprinose?“, nastavlja Hill.

Grupe koje se bore protiv seksualnog zlostavljanja, poput Girls for Gender Equity i Hollaback!, a koje su spomenute u filmu, dokaz su da Anita Hill nije usamljena u borbi protiv seksualnog zlostavljanja, kojoj se posvetila i nakon okončanja procesa. No, postavlja se pitanje što je s pravdom? Clarence Thomas i dalje je sudac Vrhovnog suda, a Joe Biden, kojeg se smatra krivim za nepravedno i loše ispitivanje ključnih svjedoka u procesu, danas je potpredsjednik SAD-a.

Unatoč tome, film nam glasno poručuje: „Pogledajte koliko daleko smo došli/e!“. [D.K.] BitchMagazine


Povezano