Povod za razgovor sa sarajevskom glumicom Lunom Zimić Mijović, koja se proslavila filmom Grbavica Jasmile Žbanić, bio je njen nedavni istup u javnost u kojem je progovorila o nepravilnostima u radu Sarajevske filmske akademije na kojoj je studirala.
Akademija djeluje u okviru Sarajevo School of Science and Technology, a Luna je bila studentica njene prve generacije. Naime, 2012. godine, nakon dvije godine studiranja, saznala je kako Akademija sve dotada nije imala valjane papire za rad i kako je uzalud potrošila mnogo vremena i novca.
Visokoškolska inspekcija Sarajevskog kantona nekoliko je puta izlazila na teren, te je na kraju donijela rješenje kojim se SSST-u zabranjuje nastavak izvođenja nastave za studente koji su u prvu godinu studija upisani prije studijske 2012/13. U SSST-u, međutim, tu odluku nadležnih institucija nisu poštovali, pa su krajem 2013. studentima izdali nelegalne diplome. Luna je kasnije pokrenula i privatnu tužbu protiv rektora fakulteta Ejupa Ganića.
Osim toga, prešli smo i na neke druge teme, pa je Luna za Vox Feminae ispričala koliko joj je značila uloga u filmu Grbavica, kako je raditi s redateljicom Jasmilom Žbanić , te na koji se način pripremala za glavnu ulogu u filmu Traumland, švicarskom kandidatu za Europsku filmsku nagradu koja će se dodjeljivati u prosincu.
Nedavno si u javnost izašla sa pričom o aferi na Sarajevskoj filmskoj akademiji na kojoj si studirala. Što se točno dogodilo i kako si posumnjala da nešto nije u redu s njenim radom?
Sarajevska filmska akademija je na sva zvona proglasila svoje otvaranje 2010. godine, što je rezultiralo time da svi studenti upisani 2010. i 2011. su svoje godine studiranja, u biti, bacili u nepovrat jer tzv. Akademija nikad nije bila legalizovana ni certificirana kao javna ustanova, a kamoli fakultet. To se nije nikome govorilo, a ponajmanje studentima, uključujući mene koja sam studirala tamo dvije godine. Tek sam tada saznala da ne postoji nikakva evidencija o mom studentskom statusu u te dvije godine i da nijedna moja ocjena, učenje, niti godina provedena tamo ne vrijede.
Što će biti s nekoliko generacija studenata koji su studirali na “nepostojećoj” Akademiji? Radi li SFA i dalje i od koga očekuješ da odgovara u ovom slučaju?
Studenti Sarajevske filmske akademije koji su studirali te dvije godine nikada neće posjedovati validnu diplomu. Ja sam pokrenula privatnu parnicu na sudu protiv osnivača Akademije: Emine, Emira i Ejupa Ganića, koji su svoje studente prevarili, uzeli novac za školarinu i, između ostalih, mene doveli u situaciju u kojoj ne znam da li da se bavim poslom koji sam zamislila – da li da i dalje gajim snove za režijom, filmom, sedmom umjetnošću kao takvom. Ono što je najbitnije jeste da i država pokrene proces u kojem će se odgovorna lica (pomenuta gore) kazniti za svoja nedjela, i to ne samo Ganići, već i niz ljudi koji provode istu politiku po BiH, otvaraju ilegalne fakultete na svakom čošku i seljački i bešćutno uništavaju ionako loše perspektive mladih u BiH.
Grbavica (2006.)
Što misliš, kakvu perspektivu imaju dramski umjetnici i umjetnice koji u BiH tek započinju svoju karijeru?
Mislim da prvi put u životu ne znam odgovor na to pitanje, što mi je jako drago jer se u Sarajevu dešavaju velike promjene u umjetničkom svijetu, u pozorištu, filmu, umjetnosti uopšte, tako da i ono što je nekad bilo sivo, sada polako prelazi, nadamo se, u sve svjetliju nijansu i perspektivniji, optimističniji oblik promišljanja i djelanja. Glumci, režiseri, slikari i drugi, u BiH se bude bez namjere da u skorije vrijeme ponovo utonu u san!
Iako je od Grbavice prošlo dosta vremena, taj je film i dalje mnogima prva asocijacija kada se spomene tvoje ime…
Grbavica je moj prvi film i onoliko koliko sam tada bila sretna što sam dio tog projekta, kada sam imala 13 godina, toliko sam sretna i danas, nakon više od osam godina. Puno ljudi me prepoznaje i dan danas zbog Grbavice i drago mi je kada se to desi. Najbolje od svega, za mene i za film, jest to što me prepoznaju i širom Evrope, ne samo u BiH.
Što si u međuvremenu radila?
U međuvremenu sam glumila u još jedanaest evropskih filmova. Imala sam veliku podršku od strane nastavnika iz osnovne, srednje škole i profesora na fakultetu koji su mi izlazili i koji mi i dalje izlaze u susret i omogućavaju da idem snimati van Bosne i Hercegovine. Posljednji film koji sam radila, Traumland, sada je u fokusu na mnogim festivalima svijeta, pa puno putujem i predstavljam film zajedno sa režiserkom Petrom Volpe.
Traumland (2014.)
U filmu Traumland tumačiš bugarsku prostitutku. Možeš li reći nešto više o pripremi za ulogu i liku kojeg igraš?
Mia ima 18 godina i dolazi iz malog mjesta iz Bugarske u švicarsku metropolu Cirih ne bi li zaradila nešto novaca. U filmu se izmjenjuje pet invdividualnih paralelnih priča koje ujedinjuje Mijina priča kao veliki glumački zadatak za mene. Provela sam tri sata u prikolici Dora-Dora bus na ulici Silke u koju dolaze prostitutke da se ugriju, popiju čaj, uzmu maramice i prezervative, te popričaju sa socijalnim radnicama koje su tu za njih, u prikolici, od 12 sati popodne do 1 ujutro. Upoznati se sa svim tim ‘’Mijama’’ je bilo teško, ali neophodno da bih uopšte imala predstavu kako izgraditi Miju i upoznati je, primiti i voljeti činjenicu da sam dobila priliku da doprinesem, makar malo, borbi protiv tog velikog problema. Tu je također bila prisutna i odgovornost prema ženama koje sam vidjela i upoznala, a koje se bave prostitucijom na ulicama Ciriha.
Glumila si u nekoliko filmova Jasmile Žbanić. Kako je bilo surađivati s njom od djetinjstva i na koji te način glumački i redateljski usmjeravala?
S Jasmilom Žbanić sam radila na dva projekta kao glumica i uvijek sam imala pozitivno iskustvo. Jasmila je režiserka koja glumca uvodi u projekat tako što skupa saznajete prvo pozadinsku priču, ona koja se ne vidi na platnu, zatim onu koju i publika vidi i na kraju onu koja je budućnost lika – ona koju publika može samo anticipirati. Gluma sa Jasmilom poprima oblik paralelnog svijeta koji se miješa sa našom stvarnošću, propituje naša razmišljanja i čini nas odraslijim, radoznalim, odlučnijim… kao i njeni filmovi.
