Troje studenata/ica Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu tijekom ožujka i travnja provelo je istraživanje o seksualnom uznemiravanju na ulici. Istraživani su stavovi i informiranost studenata/ica te pojavnost takvih ponašanja, a u istraživanju su sudjelovali studenti/ce Znanstveno-učilišnog kampusa Borongaj.
Ana Marić, Mate Lendić i Mateja Morić, studenti prve godine diplomskog studija socijalne pedagogije, kao dio kolegija Socijalna patologija 2 pod mentorstvom prof.dr.sc. Irme Kovčo Vukadin osmislili/e su i proveli projekt pod nazivom USPUT - seksualno uznemiravanje na ulici i s ciljem informiranja studentske populacije o pojavnim oblicima seksualnog uznemiravanja na ulici, kažnjivosti i posljedicama takvih ponašanja te mogućnosti traženja pomoći u slučaju doživljenih ponašanja.
Nakon provedenog istraživanja, studenti/ce su u suradnji s grafičkim dizajnerom osmislili/e, a nakon toga i postavili/e informativne postere po ZUK Borongaj.
Od ukupnog broja studenata/ica sudionika/ca istraživanja, 90% je žena, prosječne dobi 22 godine i većinski heteroseksualne orijentacije, a rezultati pokazuju kako je većina njih tijekom života imala iskustvo seksualnog uznemiravanja na ulici.
Najčešće se radilo o sljedećim oblicima ponašanja: komentar o izgledu (62%), zurenje (57%), zviždanje (55%) i nepoželjno narušavanje osobnog prostora (51%). Takva ponašanja najčešće su doživljena na ulici (65%) ili u sredstvima javnog prijevoza (51%). Uglavnom se radilo o počiniteljima muškog spola (68%).
Ispitanici/e uglavnom svjedoče o višestrukom uznemiravanju na ulici, to jest, kod većine je prisutna povijest uznemiravanja. Zanimljivo je da je čak 33% ispitivanih navedena ponašanja doživjelo kao nešto trivijalno i nebitno u odnosu na 36% koje ga doživljava kao uvredu. Gotovo nitko navedena ponašanja nije doživio kao kompliment.
Nitko od sudionika/ca nije ta ponašanja prijavio policiji, čak ni kada se radilo o ozbiljnijim oblicima poput uhođenja ili neprihvatljivog fizičkog kontakta. Na upit zašto, uglavnom su isticali/e kako ne vjeruju da bi policija mogla adekvatno reagirati i/ili smatraju takva ponašanja suviše banalnima za prijavu, ali se zato u visokom postotku obraćaju prijateljima/cama ili partneru/ici.
Trinaest posto ispitanih kao posljedice navodi srah, sram i samookrivljavanje, ljutnju i želju za osvetom te osjećaj manje vrijednosti dok ih 49% navodi kako nisu imali posljedica što govori u prilog percepciji takvih ponašanja beznačajnima. Nadalje izvještavaju kako se, ukoliko dođe do posljedica, istovremeno javlja više navedenih emocija, a posebno su zabrinjavajući navodi o promjenama ponašanja nakon uznemiravanja u vidu izbjegavanja određenih mjesta ili odbijanja hodanja noću bez pratnje. Zanimljivo je i da njih 13% navodi da su i sami bili uznemiravatelji/ce.
Ovi rezultati u skladu su s nekim ranije provedenim istraživanjima na ovu temu. Neke od njih proveli su Hollaback Hrvatska. Za više informacija posjetite njihove mrežne stranice.
