U utorak, 12. lipnja na Fakultetu političkih znanosti održana je promocija novog broja časopisa Medijske studije. Časopis je pokrenut 2010. godine s ciljem da postane međunarodni forum za objavljivanje znanstvenih i stručnih radova te istraživanja na području medija, komunikacija, novinarstva te odnosa s javnošću.
Ovogodišnje Medijske studije donose poseban tematski blok naslova Žene u medijima sačinjen od radova sudionica međunarodne konferencije Women in Media koja je prošle godine bila organizirana na Fakultetu političkih znanosti, prenosi kulturpunkt.hr.
Donosimo sažetak članka Televizija u novomedijskom okruženju, kojeg je napisala Viktorija Car (na slici), ujedno glavna urednica časopisa, a objavljenog u prvom dvobroju časopisa iz 2010. kada je tematski blok bio posvećen vjerodostojnosti medija. Cijeli prvi dvobroj časopisa dostupan je u PDF izdanju na 222 stranice.
Donosimo sažetak članka Televizija u novomedijskom okruženju, kojeg je napisala Viktorija Car (na slici), ujedno glavna urednica časopisa, a objavljenog u prvom dvobroju časopisa iz 2010. kada je tematski blok bio posvećen vjerodostojnosti medija. Cijeli prvi dvobroj časopisa dostupan je u
TELEVIZIJA U NOVOMEDIJSKOM OKRUŽENJU
Viktorija Car u svom znanstvenom radu Televizija u novomedijskom okruženju nastoji naglasiti važnost promjena koje su u prvom desetljeću 21. stoljeća zahvatile polje medija i komunikacija. Ističe kako je novo multimedijsko okruženje srušilo tradicionalne granice koje su postojale između telekomunikacija, audio-vizualne industrije i informatike. Iako je granica između tradicionalnih i novih medija još uvijek prilično jasno određena, tendencija je da se obriše, a dominantnu ulogu u tom procesu imat će promjena procesa proizvodnje medijskih sadržaja te novi oblici mogućnosti komuniciranja. U takvom razvojno-transformacijskom procesu specifičnu ulogu imaju videosadržaji koji su donedavno bili rezervirani isključivo za film i televiziju te su uglavnom koristili jednosmjerni komunikacijski kanal, onaj koji ide od tvorca i ponuđača sadržaja prema gledateljima. Novi mediji omogućili su videosadržajima razvoj na više komunikacijskih razina te su time otvorili prostor novim videožanrovima i formatima.
20. stoljeće bilo je najdinamičnije kada je riječ o razvoju medija. Rođeni su i radio i televizija. Od prvog televizijskog emitiranja, na BBC-ju 1936. godine, prošlo je 75 godina i zasigurno se može govoriti o pola stoljeća dominacije televizije kao najmoćnijeg medija. Ono što je televiziju razlikovalo od novina i radija bila je uvjerljivost žive slike, a za razliku od filma, televizijska slika zapakirana u informativne formate nije bila, ili se barem nije očekivalo da bude, režirana fikcija. Televizija je donosila prikaze događaja koji su se zaista dogodili te izjave osoba utjecajnih u političkom, gospodarskom,kulturnom i inom životu neke zemlje ili lokalne zajednice.
Snažnijim razvojem u 60-im godinama 20. stoljeća, kabelski i satelitski prijenos slike nepovratno su pokrenuli val promjena i na američkom i na europskom televizijskom tržištu. Tada nova tehnologija utjecala je na promjenu medijskog sadržaja, ali i na samu organizaciju medija. Televizija u Europi počinje se liberalizirati i u 80-im godinama 20. stoljeća kada se dogodila masovna decentralizacija televizije. Do tada gotovo isključivo u okrilju javnog medijskog servisa vezanog uz državu, televizija u novom komercijalnom ruhu mijenja izbor sadržaja i način njegove prezentacije gledateljima, a sve s novim ciljem – ostvariti što veću gledanost. Televizijski se program počinje komercijalizirati i popularizirati, s čim je povezan i znatan porast tabloidizacije i trivijalizacije samog televizijskog sadržaja.
Sličan se proces odvija u poseljdnja dva desteljeća unutar zemalja bivšeg komunističko-socijalističkog bloka i to prvenstveno zbog zamjene analognog signala digitalnim. U digitalnom svijetu, s obzirom na to da više nije potrebno zauzimati frekvencijski prostor radijskih valova, broj kanala slobodnih za emitiranje se udeseterostručio.
INTERNET – ANARHIČNO HIPER(INTER)AKTIVNI ENFANT TERRIBLE
Internet je svojim brzim razvojem intenzivno spajao informacijsku s komunikacijskom funkcijom medija. Online izdanja novina, radijskih i televizijskih programa bila su tek prvi korak kojim je internet približio ta tri donedavno potpuno različita medija. Razlika između interneta i televizije bila je prilična sve dok su videosadržaji bili podatkovno preglomazni za internetske kapacitete. Razvojem online platformi za videosadržaje pojačala se konvergencija ova dva medija.
Četiri su glavna obilježja novih medija: digitalnost, multimedijalnost, interaktivnost te hipertekstualnost.
Za razliku od tradicionalno postavljene perspektive medija (novina, televizije, radija) kao jednosmjerne komunikacije od pošiljatelja prema primatelju, Web 2.0 tehnologija omogućila je potpunu dvosmjernu komunikaciju, a decentralizirana struktura interneta rezultirala je time da su korisnici postali i stvaratelji sadržaja i publika.
Tako danas govorimo o fenomenima kao što su
- user generated content (javno dostupan medijski sadržajkoji kreiraju sami korisnici),
- citizen journalism (novinarstvo u kojem su ulogu izvjestitelja ili analitičara preuzeli obični građani, a ne novinari-profesionalci),
- collaborative reporting (izvještavanje putem weba u čiji proces su uključeni svi korisnici koji za to pokažu interes) ili
- crowd sourcing (riječ je o masovnoj kolaboraciji poput Wikipedije koju je omogućio Web 2.0, a čija je zadaća prikupljanje informacija ili ideja s određenim ciljem).
Govorimo dakle o jednoj anarhičnoj, ali vrlo demokratskoj strukturi kojoj se mora priznati da je omogućila slobodu izražavanja, izjednačivši sve korisnike neovisno o stupnju obrazovanja, porijeklu, ekonomskom statusu, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju.
Na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 2009. godine provedeno je istraživanje pod nazivom “Povjerenje u medije” koje se bavilo prvenstveno odnosom televizije i interneta.
Rezultati istraživanja pokazali su da 57% stanovnika Hrvatske redovito ili često gleda televiziju što pokazuje da je televizija i dalje najviše praćen medij u Hrvatskoj.
Slijedi radio, a tek potom internet za koji se više od polovine ispitanika (55%) izjasnilo da ga vrlo rijetko ili rijetko koristi.
Što se tiče sadržaja na televiziji koje gledatelji najčešće biraju, na prvom je mjestu sport (35,9%), pa lokalne vijesti (32,4%), potom slijede filmovi i serije (23,4%) te vanjska politika (20%). Politička zbivanja u Hrvatskoj zanimaju samo 7% gledatelja, dok je kultura pri dnu tablice sa samo 1,8% gledatelja.
Istovremeno, iako se najviše izlažu televiziji, građani ipak više vjeruju radiju i internetu.
TELEVIZOR NA INTERNETU ILI KAKO REDEFINIRATI TELEVIZIJU
Ako se govori o videosadržajima, količina informacija multiplicira se zbog informacijske trodimenzionalnosti, jer informacije možemo istovremeno iščitati iz teksta, iz zvuka i iz slike. Pridodamo li videosadržaju i četvrtu dimenziju, onu komunikacijsku – interaktivnost, tada već govorimo o multidimenzionalnoj informacijsko-komunikacijskoj sprezi.
U svakodnevnom životu, odnosno u domaćinstvima u kojima žive informatički i tehnološki pismeni korisnici danas je sve češće televizor spojen na internet izravno, preko računala, digitalnog TV-prijamnika, bluray playera ili igraće konzole. Ovako multimedijski umreženi svjedočimo pravoj eksploziji sadržaja. Uz ponudu klasičnih televizijskih kanala, sve je veći broj ponuđača videosadržaja na zahtjev (engl. video-on-demand) kao npr. emisije Deutsche Welle TV3 ili National Geographic4. Dakle, nove tehnologije omogućuju i izbor sadržaja i vrijeme kada ćemo ga gledati, što je ujedno i razlog zašto opći televizijski programi počinju gubiti svoju publiku.
Najvažnije je naglasiti da televizija ponajviše gubi mlađu publiku.
Krajem 2009. godine provedeno je istraživanje koje je obuhvatilo populaciju maloljetnika od 12 do 17 godina u sedam europskih zemalja.Rezultati su pokazali da tinejdžeri televiziju gledaju 10,3 sati tjedno, a na internetu tjedno provode prosječno 9,1 sat. Kao razlog zašto ne provode više vremena pred televizorom navode uglavnom porast online videousluga, a naglašavaju da vole multitasking: istovremeno gledati televiziju i tipkati poruku na mobitelu ili chatati na Facebooku.
Sve navedeno upućuje na zaključak da model televizije kao medija polako zastarijeva.
U borbi za opstanak klasična televizija ne mora nužno izgubiti svoj identitet i “preseliti se” na internet, ali bi trebala slijediti nove informacijsko-komunikacijske zahtjeve publike, posebno mlađe populacije u koju je potrebno sada ulagati kako bi se izgradilo dugoročno povjerenje i lojalnost.
Nove tehnologije trebale bi biti iskorištene tako da najširoj publici osiguraju pristup raznovrsnoj ponudi kvalitetnog sadržaja koji uključuje servisne informacije, obrazovne sadržaje u raznolikim interaktivnim formatima, dokumentarne, povijesne i zemljopisne sadržaje s mogućnošću naprednog pretraživanja arhivskih zapisa, preglede političkih i društvenih događaja i promjena u svijetu, emisije o važnim znanstveno-istraživačkim i tehnološkim dostignućima, kao i raznolike specijalizirane sadržaje.
