Otvorenje samostalne izložbe Lene Kramarić pod nazivom „kontakt i“ održat će se u četvrtak, 24. rujna u 20 sati u galeriji GKS-a u Metkoviću. Izložba ostaje otvorena do 21. listopada 2020. godine.
Jedna novost iz kategorije vijesti iz svijeta postavila je živote u neizvjesno stanje čekanja u redu, s dodijeljenim brojem nepoznatoga šaltera i pokvarenim ekranom. Neizbježan osjećaj klaustrofobije i popratne anksioznosti uvukao se u pore osakaćenog društvenog života tjerajući ljude da svoju stvarnost prestanu kriti iza površnih razgovora, neispijenih napitaka i ogole svoje zaboravljene nade, htijenja i mogućnosti. Izlazeći iz nametnutog ritma, čovjek otkriva zbunjujuću istovremenu zabranu kretanja i slobodu upravljanja vlastitim vremenom. Ta neočekivana i neizmjerna sloboda otkriva pak drugu stranu medalje: možemo li živjeti bez uputstava i nametnutih obrazaca rada i ponašanja, možemo li imati vlastite želje bez nametnutih konzumerističkih okvira i neprestanih redefinicija pojma uživanja, možemo li iskoračiti izvan gužve i utabanati ponešto drukčiji put?
Naizmjenično prikazivanje mnoštva figura u slikama Lene Kramarić gdje se njihova jukstapozicija neprestano poigrava s našom percepcijom prostora unutar slike, pojačava osjećaj traganja za novim formama življenja i novim načinima viđenja stvarnosti. Nagurana lica, isprepleteni ljudski udovi, izmjenjivanje uzoraka tkanine stvaraju jedan prividni kaos na slici, metež unutar kojeg slikarica nastoji uhvatiti trenutak čežnje u izdvojenom detalju.
Naglašeni detalj ruke simbolično se proteže kroz sva platna Kramarić obuhvaćajući sve životne metafore u grčevitom stisku ruku i potrebi za taktilnošću kao jednom od prvih osjetila pomoću kojega ljudsko biće otkriva svijet. Ruka kao personifikacija života otkriva životnu priču višestruko ispisivanu na pergameni gdje fizionomija oblika i rana pokazuje težački život čije se plodne godine čitaju na ruci poput godova na stablu. Ruka kao opsesija vizualne umjetnosti i kinematografije njemačkog ekspresionizma ponovno prihvaća svoju ulogu nositelja radnje i diktiranja ritma čitanja djela. Isprepletene ruke na radovima Kramarić otkrivaju zajedničku sudbinu likova čije ruke otkrivaju njihov životni put i trenutnu strepnju u proturječnoj situaciji nametnutih distanci i potrebi za dodirom i izmjenjivanjem osjećaja.
Nagla prekinutost i zabrana ustaljenih i već podsvjesno automatiziranih gesti učinila je od ljudi strance prema vlastitom tijelu vođene ovog puta naredbama i preporukama, poput novih uputa družini u kazališnoj predstavi koja nije više sigurna koji kazališni komad izvode. Nedostatak okolne publike ljude je natjerao da više pažnje usmjere na sebe, na razumijevanje vlastitih zatomljenih potreba i okoline koja nam predlaže, nameće i naknadno nesvjesno usvaja nove navike. (iz teksta Jelene Tamindžije)
O autorici:
Lena Kramarić (r. 1982.) nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna (Grafički odsjek) u Zagrebu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti (Nastavnički odsjek, smjer slikarstvo) kojeg završava 2008. godine te nastavlja obrazovanje na Poslijediplomskom doktorskom studiju slikarstva. 2020. godine završava dvogodišnju edukaciju za praktičare ekspresivne art terapije. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU) te voditeljica umjetničke organizacije Genijator. Trenutno živi i radi u Dubrovniku.
