Objavljeno

Gertrude Ederle – Prva žena koja je preplivala La Manche

“Za mene je more poput osobe, poput djeteta koje već dugo poznajem. Zvuči ludo, znam, no kad plivam u moru, ja s njim razgovaram. Nikad se ne osjećam samom na pučini.”

Za prijatelje Trudy, za novinare Kraljica valova, olimpijska šampionka u plivanju Gertrude Ederle rođena je 1905. godine kao treće dijete njemačkih imigranata u New Yorku.

Svoju je filozofiju neodustajanja razvila još kao dijete nakon gotovo fatalne nezgode utapanja u jezeru prilikom posjete baki u Njemačkoj. Ovaj je događaj osmogodišnju Gertrude motivirao da nauči plivati uz pomoć svog oca koji ju je za vrijeme njezinih prvih pokušaja osiguravao užetom. U samo nekoliko mjeseci vještinom je nadmašila svoje vršnjake.

Ederle je započela  trenirati sa 12 godina u Women’s Swimming Association koja je, unatoč generalnom ozračju u Americi 20-ih godina u kojem su žene bile ‘slabiji spol’, već postajala centar natjecateljskog plivanja. Sam sport je također dobio na popularnosti zahvaljujući evoluciji kupaćeg kostima koji je omogućavao lakše kretanje kroz vodu.

Direktorica Charlotte “Eppy” Epstein izvršila je pritisak na AAU (Amateur Athletic Union) da dozvoli plivačicama skidanje čarapa za vrijeme natjecanja pod uvjetom da navuku ogrtač čim iziđu iz vode. Još jedna prednost treniranja u WSA bila je američki kraul, tek razvijana, poboljšana verzija australskog kraula koju je Ederle odmah prihvatila te uz nju ubrzala svoj napredak.

Već prve godine u klubu Ederle je postavila svoj prvi svjetski rekord na 880 jardi slobodnim stilom i tako postala najmlađa svjetska rekorderka u plivanju. Nakon toga je postigla još osam svjetskih rekorda od kojih sedam u istoj godini, 1922. Ukupno je postigla 29 nacionalnih i svjetskih rekorda od 1921. do 1925. godine.

Na Olimpijskim igrama 1924. godine osvojila je zlato kao dio prvog američkog tima, a individualno dvije brončane medalje na 100 i 400 metara slobodnim stilom. Kasnije je izjavila kako je ovaj rezultat bio najveće razočarenje u njezinoj karijeri budući da je bila favoritkinja za tri zlata.

Iduće godine Ederle je prešla na profesionalno plivanje i preplivala 35 kilometara u sedam sati i 11 minuta, novi rekord koji se zadržao čak 81 godinu (oborila ga je australska plivačica Tammy van Wisse). Te je godine izvela svoj prvi pokušaj preplivavanja kanala uz pomoć trenera Jabez Wolffea koji je iza sebe imao 22 pokušaja. No, ispostavilo se kako je upravo on bio i glavni uzrok neuspjeha, konstantno pokušavajući usporiti Ederlin ritam tvrdeći kako neće uspjeti tom brzinom.

Na kraju je diskvalificirana jer je Wolffe naredio njezino izvlačenje iz mora zbog navodnog utapanja, za koje su kasnije svjedoci i sama Ederle tvrdili da je bilo samo odmaranje. Bila je gorko razočarana trenerovom odlukom, a međunarodni tisak je likovao koristeći njezin neuspjeh kao potvrdu da nijedna žena ne može preplivati kanal.

Idućih nekoliko mjeseci Ederle je već nepokolebljivo planirala novi pokušaj. La Manche je za plivače bio Mount Everest. Snažne struje, vjetar i magla, more puno meduza i nerijetko posjećeno morskim psima. Osim toga, kanal je bio najveća svjetska morska prometnica te su plivači morali konstantno biti na oprezu od teretnjaka.

Glavni problem bio je financijska potpora; Ederle je znala kako će sponzori nerado financirati drugi ženski pokušaj.

Sindikat Chicago Tribune naposlijetku je ponudio sponzorstvo u zamjenu za ekskluzivnu priču. Ako Ederle prihvati ponudu, izgubiti će svoj amaterski status i mogućnost natjecanja na Olimpijskim igrama do kraja života: naravno, ona je prihvatila.

Uzela je novog trenera, Thomas Burgessa, jednog od petorice muškaraca koji su preplivali kanal te joj je mogao ponuditi razumijevanje koje su imala još samo četiri plivača na svijetu. Unatoč tome, znala je kako treba raditi na mentalnoj spremnosti i eliminirati sjećanja na prošlogodišnji poraz.

Njezina hrabrost bila je i u napuštanju tradicije, naime svi muškarci do tad plivali su kanalom prsnim stilom, a ona je odlučila upotrijebiti svoj američki kraul.
6. kolovoza 1926. godine stavila je na sebe odijelo koje je dizajnirala njezina starija sestra: crvenu kapu, dvodijelni kupaći kostim i zaštitne naočale, premazala je tijelo lanolinom, vazelinom, maslinovim uljem i salom kako bi se zaštitila od meduza i hladnoće, te uskočila u more temperature 16 stupnjeva. 14 sati i 35 minuta kasnije bila je na drugoj obali u Kingsdownu, Kent.

Po povratku kući dočekana je paradom i više od dva milijuna ljudi na ulicama koji su čekali da je pozdrave. Kasnije je glumila samu sebe u filmu Swim Girl, Swim, upoznala predsjednika Coolidgea, te je po njoj nazvana vrsta step plesa, no padom niz stepenice 1933. godine ozlijedila je kralježnicu što joj je onemogućilo željeni nastavak sportske karijere.

Ederle je imala slab sluh te je do 40-ih godina bila gotovo potpuno gluha, što ju je potaklo da neko vrijeme podučava plivanju gluhu djecu. Nikad se nije udavala i umrla je 2003. godine u 98. godini života. U 93. godini izjavila je za jedne novine u New Yerseyju nešto što možda najbolje i bez ikakve pretencioznosti odražava duh ove šampionke:

“Kada mi netko kaže da ne mogu nešto učiniti, tada idem i učinim to.”


Povezano