„Kada kažem „demokratska vlast” ne mislim (samo) na vlast izabranu prostom većinom. Legitimitet se ne temelji samo na izbornoj većini nego, prije svega, na racionalizmu, humanističkom moralu, odgovornosti i na sukobu mišljenja, ali takvom sukobu mišljenja koji ne smije dovesti u pitanje ni jedan ljudski život, ni jednu ljudsku sudbinu i nijednu svakodnevicu, ni na koji način i iz bilo kojih razloga. Nemoralno je i neodgovorno na etničkom osjećaju, dakle na nečem iracionalnom, temeljiti politiku jer takva politika neminovno vodi u diskriminaciju drugog etničkog osjećaja.”
...
„Ako želite pojmiti Srebrenicu, Loru, Ovčaru, Keratrem, Stajićevo, da ne nabrajam sada sve te bolne toponime, morate pojmiti zločinačku narav doktrine po kojoj je etnička pripadnost temelj organizacije društva i države ili temeljni politički i moralni kriterij vrednovanja ljudskog bića i svih manifestacija ljudskosti. Ako se u ime nepovredivosti ljudskog života – ne samo biološke, nego i socijalne nepovredivosti – s najdubljim moralnim i intelektualnim prezirom ne odbaci ideja diobe ljudi na rase, vjeroispovijesti, etnose i nacije, isprike ostaju prazne jer impliciraju da je ideja diobe moralno neupitna, a da je zločin samo incident. Rasizam i nacionalizam su nemoral i zločin sami po sebi, već na razini same pomisli, sve kada i ne bi imali smrtonosne posljedice. Mein Kampf ostao bi najstrašniji zločin protiv čovječanstva sve da se Holokaust i Drugi svjetski rat nisu ni dogodili.”
...
„I u Jugoslaviji i u BiH – i u bilo kojoj bivšoj ili postojećoj višenacionalnoj državi – nemogući su dobri međunacionalni odnosi ako nacionalizam postane dominantna doktrina. Takozvano nacionalno pitanje prestaje biti rješivo kad god nacionalisti dođu u priliku da ga „rješavaju” jer ga i ne žele riješiti. Ili „rješenje” vide u ratu ili bilo kojoj vrsti nasilja što, po prirodi stvari, jamči da rješenja neće ni biti, sve kako bi komotno vladali na materijalnim, moralnim i civilizacijskim ruševinama. Jedna od tih ruševina su i upropašteni odnosi među ljudima različitih religija ili etnosa. Uspostava demokratske vlasti u BiH i u svim njenim entitetima, koliko god da ih ima ili nema, sanirala bi i rane u međunacionalnim odnosima jer bi ljude uputila na njihove stvarne, životne, ekonomske, kulturne i ostale interese, a etnički osjećaj povukao bi se u intimu i privatnost gdje mu je i mjesto, zaštićen kao što svaka ljudska intimnost i svaka ljudska osobina – koja ne ugrožava slobodu drugoga – treba biti zaštićena."
Pročitajte ovaj odličan intervju u cijelosti na 6yka.com...
Vuk Perišić rođen je u Rijeci 1962. gdje je završio pravni fakultet. Od 1999. do 2007. radio kao advokat. Objavio roman Simfonije u izdanju Izdavačkog centra Rijeka 2003. i objavljivao je priče i eseje u riječkim književnim časopisima. Kod riječkog izdavača Ex libris u pripremi je njegova knjiga eseja Riječki trolejbus. Bavi se i prevoditeljskim radom. Kod izdavača Fraktura iz Zagreba u pripremi je Perišićev prijevod knjige Michaela Burleigha Treći Reich, nova povijest. Tokom 2009. surađivao je s E-novinama, a od 2010. redovno objavljuje kolumne i eseje na T-portalu i Peščaniku.
