Biografija Vjerana Miladinovića Merlinke (1958. – 2003.) priča je o dvjema personama, neizglednim savezništvima te opstojnosti balkanske kvir kulture. Merlinkin je zaplet, preobrazba dečka iz provincije u fatalnu plavušu s filmskih ekrana, dokumentiran u filmu Dupe od mramora (1995.) i knjizi Terezin sin (2001.). I dok Merlinku u Dupetu od mramora, antiratnom filmu Želimira Žilnika, gledamo kao glamuroznu seksualnu radnicu mekog srca i oštrog jezika, Terezin sin, memoar potpisan objema imenima beogradske ikone, ne pokušava doskočiti protuslovljima identiteta.
Vjeranovo djetinjstvo ima sve sastavnice kvir tragedije kakve su se, donedavno, redovito servirale regionalnoj kino publici (amaterski su psihoanalitičari još uvijek obožavatelji teze da loši roditelji stvaraju gej patnike). Isprva smjestivši svog sina u zagrebački dom za nezbrinutu djecu, neudana kućna pomoćnica Tereza dječaka ostavlja u Srbiji. Tamo ga odgajaju otac, okrutni seoski švaler, i brižna baka. Nakon nekolicine neuzvraćenih simpatija i burnih prijateljstva sa školskim kolegama, Vjeran odlazi na odsluženje obveznog vojnog roka. Umjesto da radi sklekove i uči o jugoslavenskoj artiljeriji, Vjeran usvoji protokole kvir kulture: „erotičan glas, femkanje, kolutanje očima – sve u strogo ženskom rodu“. Učitelj mu je desetak godina stariji Rade, „sestra“ s kojom kuka i odmjerava vojnike. Oficiri načuju jedan od lascivnih razgovara kvir kadeta – Vjeran, s nečasnim otpustom u dosjeu, kasarnu zamijeni beogradskim parkovima.
S novom adresom i pomodnim stilom (dugim, tamnim kovrčama i raskopčanim bluzama), Vjeran je dobio i novi stav. Iako, kao što bilježi u Terezinom sinu, često očajava zbog nesretnog djetinjstva, pohlepne rodbine, „razjebanog mozga“ i „plombiranih zubiju“, stanovnik srpske metropole prigrlio je „stranputicu, strme i krive staze“. Umjesto straha, osjeća „želju za takvim načinom života i avanturama“.
U Beogradu Vjeran zavodi muževne (nominalno heteroseksualne) muškarce, postaje karizmatični vođa kvir pridošlica te vodi rat s originalnim osvajačima parkova i nasada – ocvalim gejevima i seksualnim radnicama. Kad se ne upušta u uzbudljive noćne doživljaje, Vjeran sudjeluje u jugoslavenskom javnom životu koji je 1980-ih, prema Zsófiji Lóránd u Feminističkom izazovu socijalističkoj državi u Jugoslaviji, postao donekle gostoljubiv prema kvir i feminističkim temama. U posljednjem socijalističkom desetljeću pozira za duplerice erotskih časopisa, gostuje na tribinama o seksualnosti te 1986. godine, debitira u Žilnikovom filmu Lijepe žene prolaze kroz grad.
Tri godine kasnije, dok je Jugoslavija na izdisaju, Vjeran u dosluhu sa svojom svitom postaje lijepa žena te na beogradske ulice počinje izlaziti kao plavokosa Merlinka. Svita, koju je Merlinka od milja prozvala „jatom transvestita“, uključivala je razne narode i narodnosti. U ratom i inflacijom osiromašenim 1990-ima, Merlinka i društvo dobrostojećih seksualnih radnica skupljale su identitetske oznake. Sebe i svoje kolegice povremeno opisuje kao „homoseksualce“. U idućoj anegdoti iz Terezinog sina ta je etiketa oštro odbačena – zbog toga što su nerazlučive od ostalih žena, dame poput njih privlače heteroseksualne muškarce i nemaju ništa zajedničko s promiskuitetnim gejevima.
Ipak, tek nekoliko stranica kasnije (odnosno, nekoliko noći nakon), Merlinka o sebi piše kao o lažnoj ženi čiji su klijenti ormaruše. Gotovo parodirajući nomenklaturu LGBT+ pokreta koji još nije bio na ove „uvezen“ prostore, Merlinkina svita prihvaća obilje proturječnih atributa. Terezin sin sabotira ideju smislenog i stabilnog identiteta. Nakon noći ispunjenih tračanjem, prepucavanjem, dodvoravanjem klijentima i okršajima s policajcima, Merlinka se vraćala svom civilnom identitetu. Smjene nadstojnika beogradske zvjezdarnice i usiljene obiteljske večere odrađivao je Vjeran.
Osim o identitetskim i inim peripetijama, Terezin sin pripovijeda o radu na Dupetu od mramora, filmu koji je u posljednjih dvadesetak godina stekao kultni status. Žilnik, pripadnik kritičko-erotske filmske struje poznate kao „crni val“, mislio je da je naišao na svog poznanika Vjerana i odlučio snimiti dokumentarac o transvestitima Beograda. Oskudno odjevena Merlinka ponovno se predstavila redatelju i zatražila glavnu ulogu u igranom filmu. Ulogu je dobila, a svoje replike improvizirala na setu. Za to joj nisu dane scenarističke zasluge.
Film prati Merlinku i njezinu štićenicu Sanelu, koje, dok bezvoljno obnavljaju svoju ruševnu rezidenciju, iznenadi povratak Johnnyja, sitnog kriminalca i neuspješnog ratnog profitera. Johnny, bivši Merlinkin ljubavnik, zavede sentimentalnu Sanelu. Merlinka i Sanela se zavade i izmire – slijedi dirljivi prizor dijeljenja kreveta koji podsjeća na suvremene prikaze kućne kvir intime – a Johnny se vrati beogradskom podzemlju. Njegove kriminalne planove prekine Komandant, stasita oficirka koja odbjeglog vojnika nastoji vratiti na ratište.
Dupe od mramora, film o promjenjivim romantičnim konstelacijama, destabilizira i identitete i nacionalne mitove. Film naizgled sučeljava Merlinkino shvaćanje roda kao pukog show businessa i profitabilnog prerušavanja sa Sanelinom žudnjom za operacijom prilagodbe spola, udajom i majčinstvom. Iako je film ne istražuje, Sanelina nemogućnost da uštedi za zdravstvenu skrb koja joj je potrebna ukazuje na klasnu komponentu (balkanskog) kvir iskustva. Zbog urušavanja jugoslavenske zdravstvene mreže, preskupe privatne klinike počele su nuditi usluge prethodno financirane iz proračuna.
Opreku između loše (vidljivo kvir) i dobre (utapanje u „normalnoj“ masi) transrodne putanje sabotiraju prevrtljive subjektivnosti ostalih likova. Kao što vidimo iz njihove afere, kratkokosa Komandant Johnnyju je nadređena i u seksu i u rovovima. Premda heteroseksualan, taj se odnos ne uklapa u maksimu omiljenu u bivšim jugoslavenskim republikama: u naredbu „ona da rađa, on da brani“. Johnny podbacuje kao utjelovljenje srpskog junaštva. Pijan i uplakan, preobrazi se u bebu koju tetoše dvije mamice – Sanela i Merlinka. Prizor u kojemu Merlinka dotjeruje i obučava Ružu, cjeloživotnu ženu, sramežljivu raspuštenicu i nevještu početnicu u seksualnom radu, kulminacija je Žilnikova zaigranog pristupa rodu. U Dupetu od mramora, ženstvenost je zanat na koji nitko ne polaže puno pravo.
Iako se Vjeran proglašava glavnim autorom Terezina sina, autobiografije uglavnom ispripovijedane u muškom rodu, Merlinka je nepobitno njezina glavna zvijezda. Taj mjestimično melankoličan, ali uglavnom britko duhovit tekst, oda je solidarnosti na margini. Merlinka je udomila čak četiri psa. Često je hranila i izgladnjele lutalice. Drugovala je s albanskim prodavačima sjemenki, kokica i ostalih tričarija prezrenima u Srbiji te radnicama u javnim toaletima koje su razgolićenoj sviti dopuštale da se besplatno skloni od hladnoće. Bojeći se NATO-ovih bombi, koje su po Beogradu padale 1999., u podrumu se šćućurila s romskom obitelji iz susjedstva. Preživjevši napade NATO-a na Kalemegdanu, poprištu povijesnih bitki i tvrđavi iz koje se razvio Beograd, Vjeran je dovršio svoju autobiografiju i zaključio:
Ponosan [sam] što je moj način života, zahvaljujući hrabrosti koju sam imao da napišem sve ovo, zauvek zabeležen i utkan u istoriju ovog grada. Neću preterati ako napišem, a ponajmanje želim da bilo koga time uvredim, i u istoriju – ovog naroda. […]
U ovom trenutku, dok završavam s pisanjem, izuzetno je lep, sunčan i topao dan.
SREĆAN SAM.
Merlinka je ubijena 2003. godine. Iako su bili privedeni, počinitelji nikada nisu kažnjeni. Spomenik Merlinki, par visokih rozih potpetica u nijansi slavne oprave Marilyn Monroe, njezina holivudskog uzora, postavljen je 2023. i odmah vandaliziran. Ipak, kao celuloidni (sada digitalni) odraz, Merlinka je među nama, uvijek spremna da opčini novu publiku, a po njoj je nazvan i filmski festival. U Terezinom sinu, Vjeran zamišlja sebe kao sveca zaštitnika ljubavnika koji se sastaju u mračnim zakucima Kalemegdana. Umjesto da slavi krv srpskih junaka, Vjeran blagoslivlja tjelesne tekućine ljubavnika te tako zagovara alternativni moralni poredak koji možemo naslutiti u Dupetu od mramora. Nama, svojim sinovima, kćerima i ostalom raznorodnom potomstvu, Vjeran/Merlinka taj kvir moral ostavlja u naslijeđe.
