Pitanje „Kad ćeš se udati?“, postalo je nužno zlo mnogih obiteljskih okupljanja, a s istim pitanjem rodbina i prijatelji dočekuju Krystal Baugher, koja za Elephant Journal u pet točaka navodi zašto se protivi instituciji braka.
Pitanje „Kad ćeš se udati?“, postalo je nužno zlo mnogih obiteljskih okupljanja, a s istim pitanjem rodbina i prijatelji dočekuju Krystal Baugher, koja za 1. Patrijarhat
Kada na pitanje o stupanju u brak odgovorite da ne razmišljate o tome, često će vas dočekati komentar da je to zato što niste upoznali onog pravog, čime se ustvari omalovažavaju svi drugi oblici emocionalnog partnerstva.
Također, kada govorimo o samom činu stupanja u brak, zanimljivo je primijetiti ritualno predavanje mladenke iz ruku jednog muškarca, oca, u ruke drugog muškarca, njezinog supruga. Ovaj običaj ženu doslovno tretira kao imovinu, koju je neki muškarac privilegiran posjedovati.
Kako kaže Judith Butler, smatrati brak jedinim načinom legitimiziranja seksualnosti neprihvatljivo je konzervativno. Zbog čega sudjelovanje u instituciji braka možemo smatrati oblikom prihvaćanja dinamika moći koje nas ugnjetavaju.
2. Heteronormativnost
Većina djevojčica odrasta njegujući san o pompoznoj bijeloj vjenčanici, kao i ideju o pronalasku prave ljubavi i sretnom braku, proizašlih iz Disneyjevih filmova. Ovakva očekivanja rezultat su heteronormativnosti, prakse koja ljude potiče da se kreću unutar heteroseksualnih standarda, što znači da su monogamni, oženjeni, te većinom pripadnici srednje ili više klase, dok kod drugih stvara osjećaj krivnje.
Kako navodi autorica: „Brak je vrhunac heteronormativnosti, a ja se ne osjećam ugodno podržavajući ga. Iako sam trenutno s muškarcem, ne-stupanje u brak jedan je od načina kako naš odnos održavamo queer.“
3.Monogamija, monotonija
„Ne vjerujem da su svi monogamni, ili da bi takvi trebali biti“, kaže Baugher koja smatra da bi svijet bio puno bolje mjesto kad bismo prihvaćali različite oblike ljubavi.
„Zašto se brakovi raspadaju? Možda oni nisu ni trebali biti zajedno zauvijek, možda su im nedostajale potrebne komunikacijske vještine, možda je nestalo ljubavnih sokova, možda… Možda je to zato što institucija braka nije za svakoga.“
4. Olakšice – za koga?
Mnogi parovi odlučuju se na brak i radi beneficija koje nosi, poput beneficija zdravstvenog sustava, koji kao i mnoge druge institucije privilegira heteronormativni stil života. Zakon privilegira bračnu zajednicu i kada je riječ o zajedničkom vlasništvu, smanjenju poreza, mogućnosti posjete u bolnici koja je rezervirana samo za bračnog druga (i obitelj) i sl., što su prava za koja se istospolni i drugi nevjenčani partneri pokušavaju izboriti.
5. 'Za djecu'
Političari se često koriste floskulama kao što su 'za djecu' ili 'za budućnost naše djece', ali upravo zbog te djece, Baugher kaže da neće stupiti u brak, jer ne smatra zdravim učiti ih da je brak jedini ispravan način življenja. Na taj se način stvaraju nepotrebne granice, koje njihovu seksualnost podređuju društvenom uređenju, a ono što djeca trebaju shvatiti je da pojam ljubavi nema isto značenje za svakoga. [A.M.F.G]
Preporučeno štivo za one koje zanima više:
Judith Butler: Raščinjavanje roda,
Dossie Easton and Janet Hardy: The Ethical Slut,
Lee Edelman: “The Future is Kid Stuff” u No Future,
Michel Foucault: Povijest seksualnosti,
Bell Hooks: All About Love: New Visions,
Gerda Lerner: The Creation of Patriarchy,
Gayle Rubin: Thinking Sex,
Riki Wilchins: Queer Theory, Gender Theory
