Mama Asia objedinjeni je naziv za 12 priča o 12 inspirativnih žena iz Azije. Novinarka Sally Sara kroz intervjue predstavlja njihove životne priče protkane hrabrošću, otporom, nevoljama i humorom.
Lista uključuje afganistansku pilotkinju helikoptera, tajlandsku budističku redovnicu, hrabru strizačicu ovaca izvan pustinje Gobi, matrijarhu iz slamova Mumbaija i ženu koja je preživjela udar atomske bombe u Hirošimi.
Liu Ngan Fang (Hong Kong) desetljećima je bila žrtva obiteljskog nasilja. Njeno iskustvo potaknulo ju je da se bori za bolje zakone i oblike pomoći zlostavljanim ženama. Dane provodi pomažući ženama žrtvama obiteljskog nasilja da izgrade novi život.
Amrit Ben Solanki (Indija) pravi je primjer preživljavanja. Uspjela se oduprijeti teškim uvjetima ruralne Indije i ostati na životu. Zaručena je sa samo dva mjeseca, s 12 godina se udala, nikad se nije školovala no stigla je do Mumbaija gdje je danas matrijarh Dharavi slama, jednog od najvećeg u Indiji.
Venerable Bhikkhuni Dhammananda (Tajland) je uživala ugled u akademskoj zajednici, bila prepoznatljiva TV-ličnost te njegovala skupocjen životni stil. Jednoga dana odlučila je takav način života ostaviti iza sebe i posvetiti se budističkoj vjeri. Prevladala je diskriminaciju i strahove te postala prvom budističkom redovnicom u svojoj zemlji.
Latifa Nabizada (Afganistan) prva je pilotkinja vojnog helikoptera u afganistanskoj vojsci. Prijetnje talibana i diskriminacija muških kolega nisu je spriječile da ostvari svoj djevojački san. Tijekom većine misija s njom leti i njena kćer Malalai jer afganistanske zračne snage nemaju osiguran vrtić za djecu zaposlenika.
Yong Duk Kim (Južna Koreja) rođena je u Pyongyangu, no sa samo deset godina, zajedno sa stotinama drugih zaraženih gubom, protjerana je na otok Sorok. Pod brutalnim japanskim režimom izgubila je ruke, noge i vid no ne i nadu i smisao za humor: ''Gledam okolo i uvijek mogu vidjeti ljude kojima je gore nego meni.''
Inacia Tamele (Istočni Timor) posvetila je svoj život borbi za neovisnost Istočnog Timora. Njena obitelj bila je na meti pro-indonezijske milicije tako da je bila primorana napustiti dom i nastaviti životnu borbu skrivajući se po grmlju. Danas je majka i aktivistkinja za ženska prava u Istočnom Timoru.
Tomiko Matsumoto (Japan) je bila tinejdžerica na putu u školu kada su Sjedinjene Države, 6. kolovoza 1945., bacile bombu na Hiroshimu. Pretrpjela je teške opekotine i izgubila obitelj, no snagu za novi početak pronašla je u želji da ispriča svoju priču. Iskustvu proživljenom tijekom i poslije napada želi dati novi smisao.
Sevjid Damdin (Mongolija) živi u malenom selu blizu granice sa Sibirom. Unatoč oštrim zimama i čestim oskudicama hrane odgojila je šestero djece. Radila je kao čuvarica stoke, strizačica ovaca, a u eri socijalizma dobila je medalju za majčinstvo.
Seng Somala i Somalai (Kambodža) uspjele su izbjeći nesretnu sudbinu dva milijuna žrtva kmerskog režima i izbjeći u susjedni Tajland. Po povratku u domovinu odlučile su riskirati svoje živote kako bi spasile tuđe, postale su čistačice mina.
Hilda Narciso (Filipini) jedna je među milijunima onih koji su se suprotstavili Marcosovom režimu. Seksualno je napadnuta od strane vojnika i pritvorena, no to je nije spriječilo da preuzme ulogu u Filipinskoj revoluciji i potpomogne konačan Marcosov pad. I dalje se aktivno bori za ljudska prava.
Hasina Akter (Bangladeš) odbila je pozajmicu lokalnog radnika, a on joj je bacio kiselinu u lice. Kiselina je prouzročila teške deformacije i nesnosnu bol. Nakon višemjesečnog oporavka Hasina se suočila s novom boli, odbijanjem zajednice. Nije se pokolebala, uhvatila se u koštac sa sudbinom i odlučila izboriti za prihvaćanje i novi početak.
