Osim masovne histerije zbog smaka svijeta, dobrano potpomognute cjelogodišnjim medijskim drukanjem, posljednja godina Majanskog kalendara obilovala je brojnim događajima koji su je obilježili, potvrdivši još jednom teoriju o kolektivnoj propasti, doduše možda ne onoj armagedonskog tipa, no svakako rasapu civilizacijskih, kulturnih i moralnih vrijednosti koje su očito spale na najniže grane, na globalnom nivou.
Osim masovne histerije zbog smaka svijeta, dobrano potpomognute cjelogodišnjim medijskim drukanjem, posljednja godina Majanskog kalendara obilovala je brojnim događajima koji su je obilježili, potvrdivši još jednom teoriju o kolektivnoj propasti, doduše možda ne onoj armagedonskog tipa, no svakako rasapu civilizacijskih, kulturnih i moralnih vrijednosti koje su očito spale na najniže grane, na globalnom nivou.No, zbog neobično uznapredovale kapitalističke logike vlasnika masovnih mainstream medija koji već poslovično ignoriraju vijesti koje bi mogle uzbuniti oglašivače i uzdržati ih od ulaganja, a prosječnom konzumentu u glavu uliti opasne ideje, isti za mnoge od tih događaja nikada nije ni saznao, dok su oni nešto napredniji konzumenti medija, koji se već dugo ne oslanjaju na televizijsko kreiranje hiperrealnosti, do informacija dolazili putem novih medija, uglavnom zaslugom društvenih mreža koje su postale platforma kojom se događaji šire poput virusa, gotovo u realnom vremenu.
Godina je za internetske korisnike započela najavama suzbijanja piratstva i regulacije autorskih i intelektualnih prava na internetu takozvanom ACTA-om koja je agresivno zaprijetila internetskim slobodama, izazvavši val svjetskih protesta Anonymousa koji su se nakon fizičkog odstranjivanja iz Wall Streeta pojavili u virtualnom prostoru, aktivno upozoravajući centre moći na svoje prisustvo. Čak su i domaći Anonymousi, obuzeti doduše lokalnim problemima homofobije i kršenja osnovnih ljudskih prava, u nekoliko navrata demonstrirali vještinu zašamaravši informatičku zaštitu Hrvatske biskupske konferencije, navijačke skupine Torcida i prijeteći raznim državnim institucijama i ministarstvima, poput MUP-a.
Televizija, kao vodeća mainstream igračica koju se još uvijek, premda su joj metode transmisije pojedinih ideoloških stavova odavno demistificirane u teorijama medija, u širim masama percipira kao vrhovni informativni autoritet, odigrala je svoju ulogu u širenju opće društvene apatije i atmosfere nemoći i straha, ignorirajući krucijalne društvene događaje, istovremeno bacajući fokus na minorne pojave, tragedije, crnu kroniku i tople ljudske priče, sve začinjeno s po jednom aferom ili političkim skandalom, koji su na tjednoj bazi istiskivali jedni druge otimajući si minutažu.
Dok je Amerika brojala štetu i žrtve koje je Sandy ostavio New Yorku i prebrojavala glasove elektora, a svijet grizao nokte u iščekivanju poražavajućih vijesti iz Gaze, ali i Grčke i Španjolske, domaću je pak javnost obuzela kolektivna histerija generirana serijom presuda, od onih haških generalima koje su kao flashback na trenutak vratile ognjištarsku atmosferu devedesetih, preko presude bivšem premijeru u kojem se koncentrirao sav bijes osiromašenog naroda, do one koja je Čačića uklonila s visoke državne funkcije.
Ovu su godinu u Hrvatskoj obilježila i gadna ubojstva mladih žena, od meksičke turistkinje Selene Margarit Graciano Macedo, brutalno silovane i ubijene na Marjanu, do Antonije Bilić, čiji su nestanak i ubojstvo posebno uzbunili domaću javnost. Oba su slučaja u medijima vrlo neukusno eksploatirana, kao i gotovo sve afere u kojima su glavni akteri bile žene, poput one s ministricom Holy i e-mailom u kojem se zauzimala za nečiji posao te zbog svog prerevnog angažmana dobila otkaz, ili Aleksandrom Ljubom koja je izgubila posao i ugled jer je ženu s djecom žrtve nasilja odvela na ljetovanje u policijsko odmaralište, ili pak Sanjom Sarnavkom protiv koje je HZZO podnio prijavu zbog priznanja da povremeno volontira u udruzi B.a.B.e., iako je na bolovanju zbog karcinoma.
Dok je sve upućivalo na činjenicu da ove godine nije bilo nimalo ugodno biti žena u Hrvatskoj, još je jedan strašan događaj s druge strane planete potresao javnost ovoga listopada, pokazavši nam kako na svijetu postoje još teži slučajevi rodne diskriminacije. U brutalnom napadu talibana na školski autobus u Pakistanu, meta napada bila je 14-godišnja djevojčica Malala Yousafzai, široko poštovana aktivistica u borbi na promociji školovanja ženske djece čije obrazovanje talibani žele ukinuti. Hrabra je djevojčica, srećom, rane preživjela i najavila daljnju borbu protiv talibanskog terora.
Bilo je i nekoliko pozitivnih događaja ove godine u medijskoj sferi, a jedan od nama najvažnijih svakako je pokretanje 3. programa HRT-a, specijaliziranog za kulturu koja je dosad bila prognana u kasnonoćni termin. Nije zgorega spomenuti ni konačno ukidanje Red Carpeta, jedne od emisija najzaslužnijih za generiranje lažnih zvijezda i promociju tzv. striptiz kulture koja već puno desetljeće opasno degradira novinarsku profesiju i ostavlja opasne društvene posljedice. Na inicijativu Centra za ženske studije, Hrvatski je Sabor odlučio novinarsku sobu nazvati po Mariji Jurić Zagorki, velikoj borkinji protiv društvenog nepisanog zakona da ženi nema mjesta u javnom radu, čime se konačno vratilo dostojanstvo ovoj velikoj književnici i novinarki čije se novinarski i politički angažman predugo nepravedno percipirao minornim, a književnost trivijalnom.
Domaća se ekspozitura katoličke crkve i ove godine poslovično nastavila petljati u sekularne stvari, agresivno najavljujući borbu protiv zdravstvenog odgoja u školama i držeći stranu neskrivenim homofobima što biblijskim argumentima odbija priznati osnovna ljudska prava u zaštiti manjina i troše energiju osmišljavajući proteste imbecilnih naziva, poput onog Ovo nije moj medo koji je, unatoč slabom odazivu građana, ipak pokazao svu razornu moć nerazumijevanja rodnih problema.
Sve u svemu, za nama je godina koja je obilovala burnim događanjima, a pred nama nova godina neizvjesnosti, ako već ne zbog spomenutog kraja kalendara i smaka koji je omanuo, a ono zbog novih prepreka koje pred svijet stavlja uznapredovala kriza i nošenje s potpunim osiromašenjem i neuspjelim reformama koje su nas ostavile bez kreditnog rejtinga. Kao što kaže poznati grafit:
Merry Crises and a Happy New Fear!
