U utorak, 25. rujna u prostoru povremenih izložbi Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, otvorene su dvije izložbe koje najavljuju raznolik program MSU-a u nadolazećim mjesecima. Na prvom katu postavljena je izložba Miljenko Horvat: Traganja – Retrospektiva, kustosice Ive Radmile Janković, dok drugi kat zauzima izložba Antun Motika: Eksperimenti – Od Futuropolisa do Muzike svjetla koju je kurirala Ivana Janković.
U utorak, 25. rujna u prostoru povremenih izložbi Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, otvorene su dvije izložbe koje najavljuju raznolik program MSU-a u nadolazećim mjesecima. Na prvom katu postavljena je izložba Miljenko Horvat: Traganja – Retrospektiva, kustosice Ive Radmile Janković, dok drugi kat zauzima izložba Antun Motika: Eksperimenti – Od Futuropolisa do Muzike svjetla koju je kurirala Ivana Janković.Miljenko Horvat, domaćoj publici najpoznatiji kao najmlađi član proto-konceptualne grupe Gorgona koja je djelovala krajem 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća. Vrlo je rano emigrirao u Pariz, a potom u Kanadu, gdje je živio sve do 2008 godine.
Tada se vraća u Zagreb, gdje i umire u ožujku 2012. godine. Umjetničko stvaralaštvo nikada mu nije bilo glavni izvor financiranja, već je predstavljalo područje istraživanja, traganja za vlastitim izražajem i bitkom. Na izložbi su predstavljeni njegovi crteži od kasnih 50-ih pa sve do 90-ih godina 20.st., u kojima je vidljivo postupno oslobađanje geste koja na koncu snažno dominira površinom.
I sam Horvat je napominjao kako je u svojim crtežima tragao za naivnim potezom djeteta što nikada nije mogao postići, zbog izobrazbe i znanja. Upravo tu, Miljenko Horvat, naivnost prepoznaje u grafitima na ulicama New Yorka koje 70-ih godina iz tog razloga opsesivno fotografira. Također su izloženi brojni kolaži i fotokolaži, ali ono što ostavlja možda najdublji trag su njegove fotografije koje nose u sebi gorgonaški duh praznine. Fotografirao je brojna zabačena mjesta, različite mračne zone koje su ga jednostavno opčinjavale. Upravo opčinjen ostaje i promatrač kada posredstvom njegovog objektiva ulazi u prostor prevučen mističnom atmosferom mrtvila.
Izložba Antuna Motike predstavlja nam slikara, dobro poznatog domaćoj publici po svojim postimpresionističkim slikama interijera i krajolika, u potpuno novom svjetlu. Naime, Motika je 1940. godine došao u Zagreb, na mjesto profesora u Školi primijenjene umjetnosti, gdje započinje sa svojim eksperimentima. U osami atelijera provodio je različita istraživanja na staklu,
foliji, rendgenskom i fotografskom filmu te raznim drugim materijalima. Bušio ih je, palio, perforirao, razlijevao po njima boju ili pak lijepio različite organske i anorganske materije na njihovu površinu, sve kako bi ih na kraju prosvjetljavao i projicirao putem epidijaskopa. Zanimale su ga različite luminokinetičke odlike koje će predmeti poprimiti nakon njegovih intervencija. Brojni eksperimenti, njih gotovo stotinu, prosvijetljeni su i takvi prikazani na izložbi, što u zatamnjenom ambijentu prostora mami pogled promatrača. Sva svoja istraživanja Motika je bilježio u notese ili bilježnice, koje su prepune nacrta za različite projekcije, od kojih su neke po prvi puta reproducirane u prostoru MSU-a. Na taj način posjetiteljima je pružena jedinstvena prilika da provire u tajanstveni svijet jednog osamljenog, ali genijalnog istraživača.
Izložbe su u tijeku do 11. studenog 2012.
Ovaj tekst pristigao je na Listopadski natječaj: Doprinesi i odnesi 500kn. Svojim FB lajkom ujedno i glasate za ovaj prilog.
