Žensko lice siromaštva

Prije točno 50 godina, američki predsjednik Lyndon Johnson objavio je rat siromaštvu u Americi. Usprkos mnogim uspješnim reformama i socijalnim programima koji su nakon toga uslijedili, siromaštvo i dalje ostaje gorući problem ne samo u Americi, nego i u ostatku svijeta, a neproporcionalno velik teret tog siromaštva osjećaju upravo žene.

Rod i siromaštvo međusobno su povezani i faktori, zbog čega siromaštvo neproporcionalno više pogađa žene nego muškarace, pogotovo žene koje nisu bijele rase. Osim toga, očita veza postoji i između reproduktivnog zdravlja i siromaštva, te su mnoga istraživanja pokazala da žene kojima je uskraćeno pravo na pobačaj osjećaju posljedice ne samo na svoj fizičkom zdravlju, nego i na vlastitoj ekonomskoj stabilnosti.

U posljednjih 50 godina mnogo se toga promijenilo kada je riječ o pravima žena, no iako se iz medija konstantno mogu čuti poruke koje ženama govore da bi trebale biti emancipirane i osjećati se osnaženo, jedino što veliki broj žena danas osjeća je iscrpljenost.

U Americi žene čine dvije trećine radnika na minimalnim plaćama, a više od 70% nisko plaćenih radnika uopće nema pravo na plaćeno bolovanje. 40% američkih domaćinstava s maloljetnom djecom uključuje majke čija su primanja jedini ili primarni izvor financiranja obitelji, dok prosječna zarada zaposlenih žena i dalje čini samo 77% prosječne zarade zaposlenih muškaraca.

Granica između srednje klase i radničke klase koja preživljava na minimalcu sve je mutnija, kao i granica između radničke klase i potpunog siromaštva. Veći dio tog tereta pada upravo na žene, koje osim što rade, obično moraju brinuti i o djeci i o kućanskim poslovima.

Prije nego što se prepozna uloga žena i uzmu u obzir njihove ekonomske potrebe, ali i njihov doprinos gospodarstvu, sveopći ekonomski napredak nikako nije moguć. [V.V.] Feministing.com/The Atlantic…