U okviru „ženskog proznog bloka,“ Društvo za promicanje književnosti na novim medijima objavilo je na portalu Besplatne elektroničke knjige (BEK) četiri nova naslova: Zlatna riba i istočni Ariel Sanje Lovrenčić, More i zaustavljene priče Neve Lukić, Tamno ogledalo Ivane Rogar te Je suis Jednoruki Maje Ručević.
Tekstovi obuhvaćeni zbirkom kratkih proza „Zlatna riba i istočni Ariel“ Sanje Lovrenčić prilično su raznoliki – neki problematiziraju svakodnevicu, stavljajući u fokus sitno i sporedno, neki se razvijaju u prave kratke priče; ponekad se zadržavaju u gotovo dokumentaristički prikazanoj stvarnosti, no često se, uz ironijski odmak, pretvaraju u skice fantastičnih otklona/odstupanja, podtekstova, alternativnih života. Sam naslov diskretno ukazuje na to dvojstvo, zlatna riba potječe iz kratke antibajke o ostvarivanju i neostvarivanju želja, dok istočni Ariel – deterdžent drukčijeg sastava nego njegova istoimena zapadna inačica – potječe iz realističke priče o obiteljskim odnosima. Dio kratkih proza sabranih u ovoj knjizi nastao je da bude izgovoren u eter i to njihovu stilu daje lakoću i fluidnost. I tekstovi koje autorica nije pisala za radio odlikuju se sličnim jednostavnim, ali kultiviranim izričajem, u kojemu se odražava njezino iskustvo pjesnikinje i radio-dramske autorice. Zasebnu cjelinu čini nekoliko putopisnih zapisa, koji su stilom i duhom srodni ostalim kratkim prozama u ovoj knjizi.
Zbirka priča „More i zaustavljene priče“ Neve Lukić čini odmak od dominantnih poetičkih rješenja u domaćoj književnosti, izmještajući fokus s očekivane stvarnosti prema (meta)jeziku i kroz njega konstrukciji i psihoprofilaciji subjekata, otvarajući pitanja smisla pisanja i življenja. Zaokupljajući se graničnim stvarima i pojavama, autorica ukazuje da je granično ujedno i ljudsko, možda i odviše ljudsko, pa i onda kada prelazi granicu poetskog, filozofičnog, oniričnog. Priče reducirane fabule, ali bremenite značenjima.
Ivana Rogar u svojem proznom prvijencu, zbirci priča „Tamno ogledalo“, kako u svojem osvrtu primjećuje Jagna Pogačnik, ispisuje formalno dotjerane i znalački dozirane i zaokružene pripovijesti finog stila koji u svojim pozadinskim slojevima svjedoči o mnoštvu dobre pročitane literature koja je u njima nenametljivo sublimirana.
Roman „Je suis Jednoruki“ Maje Ručević jedan je od najboljih proznih prvijenaca u domaćoj književnosti posljednjih godina, što su potvrdila i finala nekolicine književnih nagrada. Roman je to o talentiranom pijanistu, personifikaciji vremena u kojemu živimo, duha epohe; slojevit, psihološki dubok i stilski perfektan. Roman o nama.
S ova nova četiri naslova ukupno ih je objavljeno 317, a trenutno je dostupno njih 283, dok je ukupni broj objavljenih autorica i autora porastao na 185.
