Dana 11. studenog 2019. godine u prostoru Ženske sobe – Centra za seksualna prava je održana konferencija za medije. Na konferenciji su govorile dr. sc. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, Anamaria Drožđan-Kranjčec, dipl. iur, Voditeljica pravnog tima u Ženskoj sobi te Antonija Hojt Ilić, prof. soc. pedagogije, Voditeljica edukacijskih programa u Ženskoj sobi.
Konferenciju za medije organizirale su potaknute činjenicom da je problematika seksualnog nasilja po prvi put izazvala veliki interes javnosti, ali i medijskom eksponiranošću slučajeva seksualnog nasilja.
“Ženska soba je preplavljena pozivima putem svih dostupnih kanala. Naši telefoni zvone neprekidno, preplavljene smo porukama put e-maila, FB, aktivni su i naši privatni mobiteli. Javljaju nam se osobe koje su doživjele seksualno nasilje ili nasilje u obitelji i to iz cijele Hrvatske,” kažu iz Ženske sobe.
U odnosu na listopad 2018., porast broja poziva i pruženih usluga u listopadu 2019. iznosi više od 200%. Nažalost, to prati i povećan broj prijetnji upućenih članicama Ženske sobe.
“Naši kapaciteti su u ovom trenutku preopterećeni, a želimo svoje usluge, kao i do sad, pružati profesionalno i kvalitetno. Za daljnje aktivnosti neophodna nam je podrška. Bez podrške, ne možemo pružati pravovremenu pomoć u kriznim situacijama, za koje je nedopustiva lista čekanja,” objasnile su.
Podsjećamo, Ženska soba je referentna točka u Republici Hrvatskoj kada je riječ o žrtvama seksualnog nasilja, odnosno jedina specijalizirana organizacija u Hrvatskoj koja već 17 godina radi na problematici seksualnog nasilja. Ženska soba ima tri glavna područja djelovanja:
- Direktan rad, primarno s odraslim osobama, koje su preživjele seksualno nasilje kroz Centar za žrtve seksualnog nasilja;
- Prevencijsko-edukacijski rad – provođenje prevencijskih programa protiv seksualnog nasilja za djecu i mlade, edukacije nadležnih tijela, institucija i organizacija civilnog društva o problemu, osvještavanje građanstva;
- Predlaganje izmjena zakonodavstva i razvoj javnih politika vezanih uz problematiku seksualnog nasilja.
Prema preporukama Vijeća Europe zemljama članicama, kao i prema Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, na svakih 200.000 stanovnika treba postojati jedan Centar za žrtve seksualnog nasilja. U Hrvatskoj je Ženska soba jedina takva specijalizirana organizacija.
“Naše usluge nisu značajne samo za osobe koje su preživjele seksualno nasilje. I sve nadležne institucije imaju korist od našeg rada, prilikom procesa prijave, što se očituje ne samo u činjenici da nam šalju žrtve seksualnog nasilja na tretman, nego i u tome što osoba koja ima podršku, koja je pripremljena za postupak, uz koju stoji osoba od povjerenja, ima manje problema sa sekundarnom viktimizacijom i spremnija je za kvalitetniji iskaz, koji pomaže da se počinitelj nasilja sankcionira i da pravda bude zadovoljena,” objašnjavaju iz Ženske sobe.
U Hrvatskoj postoji više od 300.000 žena koje su preživjele pokušaj silovanja i/ili silovanje, a na taj broj dolaze i djeca, kao i muškarci s proživljenom traumom seksualnog nasilja.
S druge strane stoji jedna organizacija s 9 zaposlenih, od čega 4 stručnjakinje koje svaki dan rade u okviru Centra, uz nekoliko stalnih vanjskih suradnika/ca. Od te 4, samo jedna ima 100% radno vrijeme u Centru. Preostale rade i na brojnim drugim projektima. Zašto? Centar za žrtve seksualnog nasilja nema osigurana sredstva za rad. Ženska soba se financira u cjelini projektno. Svake godine imaju 10-15 projekata kako bi osigurale barem minimalna sredstva za rad.
“Oko 40% našeg radnog vremena odlazi na razvoj i pisanje novih projekata, vječitu borbu za osiguravanje sredstava, pisanje velikih izvještaja. Samo na taj način uspijevamo doći do sredstava za rad, od čega oko 50% prihvaćenih projekata dolazi od EU fondova, a 50% iz državnog proračuna i proračuna lokalne i regionalne samouprave,” objašnjavaju.
S obzirom na navedeno, predlažu sljedeće:
HITNE MJERE
- Prije svega hitno osiguravanje sredstava za rad Centra za žrtve seksualnog nasilja,
- Osiguravanje kontinuirane podrške radu Ženske sobe, kako bi mogle i dalje pružati jednako specijalizirane, kvalitetne, besplatne usluge svim žrtvama seksualnog nasilja. To znači osiguravanje da Centar za žrtve seksualnog nasilja ne bude financiran isključivo projektno, nego da se osiguraju sredstva za njegov kvalitetan i kontinuiran rad u okviru godišnjih proračuna.
OSIGURAVANJE IMPLEMENTACIJE ISTAMBULSKE KONVENCIJE, POSEBNO U DIJELU KOJE SE TIČE SEKSUALNOG NASILJA
- za osiguravanje dovoljnog broja potrebnih, lako dostupnih, regionalnih Centara, Ženska soba je spremna uz podršku na otvaranje 3 regionalne podružnice;
- razvoj i implementacija prevencijskih programa protiv seksualnog nasilja od vrtića, preko osnovnih do srednjih škola.
DONOŠENJE NACIONALNE STRATEGIJE ZA SUZBIJANJE SVIH OBLIKA SEKSUALNOG NASILJA
Seksualno nasilje se u javnim politikama tek parcijalno spominje i ne postoji javna politika koja se bavi seksualnim nasiljem, a bez toga nemamo niti osnovu za ozbiljan pristup rješavanju ovog problema, odnosno država nema jasnu strategije s mjerama, ciljevima i aktivnostima kojima bi se aktivno pridonijelo prevenciji i suzbijanju seksualnog nasilja. Svaka odgoda, svako čekanje da se nešto promijeni, dovodi do toga da brojne žrtve seksualnog nasilja pate u tišini, bez podrške i pomoći stručnih osoba. Njihove obitelji i bliske osobe ne znaju kako se nositi s traumom. Većina slučajeva seksualnog nasilja ostaje neprijavljena.
Kada bi svaka građanka i građanin RH godišnje uložio jednu kunu za rad sa žrtvama seksualnog nasilja i ranoj prevenciji problema, mogle bi učiniti značajne promjene.
“Međutim, naš poziv nije prema građanima/kama za donacije. Mi govorimo o sredstvima koja su već uplaćena u državni proračun. Pozivamo Vladu RH i nadležne institucije da osiguraju sredstva za provedbu navedenih prijedloga, sukladno obvezama RH kao države stranke Istanbulske konvencije,” ističu iz Ženske sobe.
Istaknule su i da su iznimno zahvalne pojedincima i pojedinkama, inicijativama i organizacijama koje im kontinuirano pružaju podršku. Svjesne su da ih interes sugrađana i potreba zajednice obvezuje na daljnje aktivnosti, no ne mogu se zadovoljiti do sada učinjenim ili pristati na kratkotrajne “vatrogasne“ mjere jer je neophodno ovoj problematici pristupiti suradnički.
“Tražile smo sastanak s Premijerom Vlade RH. Čekamo odgovor. I postavljamo pitanje Vladi i nadležnim institucijama: Ne “Što ćemo?”, nego “Hoćemo li?”, poručeno je na kraju iz Ženske sobe.