Antropologinja Mellisa Fisher više od desetljeća prikupljala je sjećanja prvih žena koje su se probile u svijetu financija. Život na Wall Streetu prije pedesetak godina nije bio idiličan, čak ni među strogo uniformiranim tajnicama koje su na zvuk zvonca u toaletu morale trčati u šefov ured.
Ukoliko ste pristupili pripravničkom ispitu u Merill Lynchu 1972. susreli ste se s pitanjem: “Što vas u ophođenju sa ženama najviše zanima?” Točan odgovor: “ljepota”, koštao je mnoge kandidate čiji je odgovor bio “inteligencija”. Seksizam je bio samo jedna od prepreka s kojima se nekolicina odlučnih i čvrstih žena morala susreti na putu uspjeha.
Priče i intervjue sa ženama od sredine devedesetih do financijske krize 2008. Fisherova je objavila u knjizi Žene Wall Streeta.
U periodu od dvije generacije nastupile su velike promjene. Današnje mlade investicijske bankarice od samog početka studija oblikovane su za rad u velikim bankama i financijskim tvrtkama. Nijedna žena koju je Fisher intervjuirala nije došla iz prestižnih institucija (na fakultetima koji su obrazovali financijaše nije bilo mogućnosti studiranja za žene do kasnih šezdesetih), niti su prolazile kroz sav današnji cirkus regrutiranja. Prve žene u svijet bankara i brokera ušle su putem novinskih oglasa ili preporuke prijatelja, a poslije radnog vremena školovale su se u poslovnim školama u kojima su stvarale “mreže” međusobnog savjetovanja o garderobi, socijalnim događanjima i suočavanja sa seksistički nastrojenim šefovima.
Prije četrdeset godina, karijera u financijama nije bila glamurozna, unosna i kontroverzna. Banke su djelovale dosadno, a ambiciozni studenti preferirali su poslovni svijet. Danas je početna plaća investicijskog bankara u Londonu oko 45,000 funti plus bonus što financije čini jednom od najplaćenijih profesija.
No s druge strane, nikad u modernoj povijesti, bankarstvo i financije nisu imali gori imidž. Nova generacija bankarica tvrdi da je u društvu teže biti bankar, nego što je to biti žena u bankarstvu. Isto tako, svjedoče da je institucionalizirani seksizam u financijama praktički iskorijenjen kao posljedica straha od skupih tužbi i lošeg publiciteta.
Ipak, žene su i dalje masovno nezastupljene na seniorskim pozicijama o čemu govori i podatak da nijednu globalnu banku ne vodi žena. Fisher tvrdi kako se na fascinantne načine mijenjaju argumenti za postavljanje žena na vrhovne pozicije u financijama. Sedamdesetih su žene žonglirale na liniji između tradicije, ženskosti, majčinstva i posla te su im upravo takvi manevri pomogli u radu s dionicama. “Žene imaju više poštovanja prema konceptu rizika”, kaže Fisher.
Mogu li žene zapravo biti bolje u upravljanju financijskim sektorom? Prije emancipacije žene su isključivo smatrane preemotivnima i temeljno nestaloženim za veliku društvenu odgovornost. Nakon krize, bankari su predstavljeni u istom svjetlu: vođeni pohlepom i mačizmom robuju uzbuđenju izlaganja velikim rizicima. No, pogled javnosti i šanse za povećanje mogućnosti većeg broja žena na visokim pozicijama ostaju isti. U vrijeme krize čak su tri visoko rangirane žene na Wall Streetu dobile otkaz, kao i nekolicina niže rangiranih.
Prve generacije žena iznimno su ponosne što su uspjele. Ipak, frustrirane su novim generacijama žena u financijama koje nisu toliko predane u podizanju borbe nad snagom muške dominacije na višu razinu. Kako jedna od najuspješnijih pionirki u financijama kaže: “Neke žene otvaraju vrata, druge kroz njih samo prolaze.” [I.C.] Guardian…
