Iz kampova za izbjeglice u Grčkoj stalno stižu vijesti o napadima na žene. Posebno teška je bila situacija u ilegalnim kampovima uz granicu prema Makedoniji. UNHCR zahtijeva pojačane kontrole u kampovima, piše Deutche Welle.
Nadajući se da imaju veće šanse prijeći granicu ako su u blizini, izbjeglice ne žele u službene kampove, već se drže granice. Marja i Sara iz Afganistana navode kako su osam puta prelazile granicu uz pomoć krijumčara, no svaki put ih je uhvatila policija u Makedoniji i vratila natrag u Grčku.
Sara kaže da je situacija u kojoj se žene nalaze vrlo teška: „Same smo, naši muževi i naša braća nisu s nama. Nemamo ni novca i stalno nas uznemiravaju." Kako nemaju novca, krijumčari za svoje usluge traže drugu vrstu ‚naknade’.
Katarina Kitidi, glasnogovornica UNHCR-a u Grčkoj, ne čudi se ovakvom razvoju događaja: „Stalno dobivamo izvještaje iz cijele Grčke o seksualnim napadima na žene koje su bez pratnje. Prisutno je i nasilje nad ženama unutar obitelji kao i tzv. seks za preživljavanje, te silovanja."
‚Seks za preživljavanje’ je termin kojim se opisuje pristanak na seks kako bi se osigurala egzistencija, odnosno kada se žene nađu u bezizlaznoj situaciji i budu prisiljene na prostituciju. Od situacije u izbjegličkim kampovima ovisi hoće li do takvog seksualnog nasilja doći ili ne, kaže Kitidi: „Kada kampovi u kojima se nalaze izbjeglice nisu uređeni, onda raste i opasnost od seksualnog nasilja. Toaleti i kupaonice moraju biti osvijetljeni, potrebno je i da su odvojeni za muškarce i žene. Potrebno je imati sigurna mjesta gdje su prisutni socijalni radnici s kojima se može porazgovarati o problemima. Mora se pružiti psihološku pomoć."
Nakon raspuštanja kampova poput Idomenija ili Chare na brzinu su podignuti novi kampovi, u starim tvorničkim halama ili u napuštenim vojarnama. Ali, uvjeti za boravak žena ni tamo nisu baš optimalni.
Takav kamp se nalazi u bivšoj tvornici duhana Oreokastro u predgrađu Soluna. Sve ovdje je bolje nego u Idomeniju, kaže Angeliki Kosmotopoulou, koja radi u ordinaciji koju su u kampu otvorili Liječnici bez granica. „Svima je teško, ali posebno ženama. One stižu iz kulture u kojoj je ženama potrebna privatna sfera, a to ovdje nije moguće. To izaziva psihološki pritisak, baš kao što stres izazivaju higijenski uvjeti života koji ovdje vladaju."
UNHCR-u se svi slučajevi nasilja niti ne prijavljuju, jer neke žene strahuju da će biti prisilno vraćene iz Grčke, kaže Katarina Kitidi. „Mnoge izbjeglice imaju dozvolu boravka ograničenu na 30 dana. Kada ta dozvola istekne onda to može utjecati na njihovu odluku da prijave napade."
U ovoj organizaciji se nadaju da bi se stvari mogle donekle promijeniti jer su grčke vlasti prije dva tjedna uvele novu proceduru. Izbjeglice koje zatraže azil dobivaju dužu dozvolu boravka. Stoga bi lakše moglo doći do prijave i procesuiranja počinilaca seksualnih napada. [W.L.]
