Iako se ono itekako događa, nadležne organizacije i institucije, opravdavajući se nedostatkom službenih podataka o broju žrtava, u potpunosti ignoriraju problem seksulanog nasilja s kojim su se susrele izbjeglice za vrijeme tekuće humanitarne krize.
Iako velik broj žena u strahu ne želi prijaviti zlostavljanje, neke su odlučile podijeliti svoje priče.
Layan (15) je čekala u redu za wc kad ju je pijani muškarac iz obližnjeg bara čvrsto zgrabio za ruku i pokušao joj pokriti usta. Instinktivno je počela vrištati i dozivati bratovo ime. Na svu sreću, on ju je čuo i dotrčao, a nasilnik je pobjegao. „Nakon toga, više se ne odvajam od brata”, govori Layan.
Aya (25) je krenula na put zajedno s četiri sestre, dvoje nećaka i braćom njenog muža. Uglavnom su slijedili grupu, sve do razdvajanja u Budimpešti. Na preporuku daljnjeg rođaka uputili su se u hotel na periferiji, gdje će dalje naći način da stignu do Njemačke. No, u hotelu su ih dočekali stravični uvjeti : spavanje na podu naplaćivali su 15 eura. Kada se pobunila, Aya je dobila odgovor: „Nemaš izbora. Naravno, možeš i doći u moju sobu”. „Ništa nisam mogla učiniti. Rekla sam ne i platila ponovno”, ispričala je Aya.
I Ayina sestra Manal ispričala je tragičan događaj. Grupa njezinog prijatelja izgubila je u polju na području Mađarske četvero djece, tri djevojčice i dječaka. Djeci je pristupio muškarac koji je govorio arapski. Rekao je da je iz Sirije i ponudio im mjesto za okrepu, a oni su ga slijedili. Djevojčice su bile silovane od strane nekoliko muškaraca. Troje ih je uspjelo pobjeći i ujediniti se s grupom, a jedna se djevojčica još uvijek smatra nestalom. Dječak koji je svjedočio silovanju od tada nije progovorio ni riječ.
Službenici UNHCR-a i Crvenog križa tvrde da za slučajeve seksualnog nasilja na trenutnoj žarišnoj ruti od Grčke do Njemačke uopće nisu čuli.
„Shvaćam što govorite, ali te se stvari događaju za vrijeme registracije u kampovima, dok jedni dobivaju pomoć, a drugi na nju čekaju… Za to sada nema vremena zbog drugih prioriteta“, riječi su Melite Šunjić iz UNHCR-ovog ureda u Srbiji.
International Rescue Committee (IRC) je najavio trening za službenike koji bi se bavili ovom osjetljivom tematikom i pobrinuli se za zaštitu žena od diskriminacije, no implementaciji zasad ni traga.
Oglasio se i Europski ženski lobi, koji je zajedno sa srodnim udrugama apelirao na poštivanje prava žena izbjeglica:
„Pozivamo sve članice UN-a da uvaže rodnu perspektivu i obrate pažnju na nehumanu situaciju u kojoj se nalaze žene i djevojke uslijed rata. One zajedno s djecom čine najranjiviju skupinu koja dospijeva do sigurnog utočišta rjeđe nego muškarci. Žene i djevojke nemaju iste šanse za prelazak granice i nerijetko završe ostavljene u konfliktnim područjima i izbjegličkim kampovima. Zato se države članice moraju pobrinuti da se ženama i djeci osigura potrebna zaštita.”
