Četvrta Zelena Akademija pod naslovom Ecommonize! Ecological Transformation and Governance of the Commons održana je na Visu od 23. do 30. kolovoza 2014. godine, pod organizacijskom palicom Heinrich Böll Stiftiunga te uz potporu Green European Foundation i Open Society Foundations.
U sedam dana, stotinjak sudionika/ca, pedesetak predavača/ica i panelista/ica, devet članova/ica programskog odbora i 15 volontera/ki sudjelovalo je i sukreiralo diskusije, panele te intenzivno radilo u jednom od tri tematska radna modula: priroda, društvo ili ekonomija.
Zeleno-crveni programski odbor ove je godine stavio u fokus temu sistemske promjene društva i ekonomije kroz kritičku analizu i rasprave o praksama i teorijama ekološke transformacije i različitih postojećih modela upravljanja zajedničkim dobrima. S obzirom na količinu riječi koje su proizašle iz zelenog i drugih pokreta, a koje su mu otuđene (npr. organska ili bio hrana koja bi trebala biti standard a ne iznimka) ili im je značenje promijenjeno i uklopljeno u tokove neoliberalne logike (npr. politika Green New Deala ili monetariziranje usluga koje nam pruža priroda), organizatori su ponudili novu riječ ‘ecommony’ (‘ekomonija’) čije se značenje formuliralo, stvaralo i redefiniralo u svakom trenutku Akademije.
Traženje novih načina povezivanja praksi i teorija koje bi na holistički, sistemski i održiv način uključivali tri stupa održivosti: društvo, ekonomiju i prirodu pokazalo se izazovnim i pomalo frustrirajućim zadatkom.
Kako u isto vrijeme uzeti u obzir postojeće krizno stanje društva i planeta, nevjerojatne razlike u razvoju između globalnog sjevera i juga, unutar država i regija, različita politička shvaćanja države, financijski sustav koji se izmakao kontroli, posljedice deindustrijalizacije i mogućnosti zelene reindustrijalizacije, podmuklo prilagodljivu logiku kapitalističkog načina proizvodnje i prokletstvo koje veže masovnu potrošnju, produktivnosti i stope nezaposlenosti, kako pobjeći od zamke mjera štednje, kako otkriti ako su decoupling i napredak bez razvoja uopće mogući, te konačno kako doći do sistemske promjene bez novih štetnih posljedica po društvo i okoliš.
Naime, pokazalo se da većina gostujućih predavača svjetskog glasa ima daleko konzervativnije i ekonomski liberalnije stavove od većine sudionika i samih organizatora te da kao svoj cilj ne vidi sistemsku promjenu već zagovaraju pragmatizam.
Reinhard Bütikofer, su-predsjednik Europske strane Zelenih i zastupnik Zelenih u Europskom parlamentu te najgorljiviji zagovaratelj Green New Deala u svojim je mlađim danima bio član Komunističke lige Zapadne Njemačke dok danas jasno i glasno tvrdi da Green New Dealu nije u cilju mijenjati sistem i rušiti kapitalizam. Predsjednica Zelene stranke Engleske i Walesa, Natalie Bennett (jedina govornica koja se u svom izlaganju deklarirala kao feministica), priznala je da kao političarka ne može tražiti od svojih potencijalnih birača da se odreknu svog standarda i komfora te da mora pronalaziti načine kako da im ekološku potrošnju predstavi kao novu life-style opciju makar je svjesna da promjena životnog stila pojedinca neće spasiti planetu.
Panel u sklopu modula društvo koji je svojim naslovom Gender, Care and Feminisation of Poverty obećavao feminističku perspektivu, podbacio je jer se bavio life-work balance konceptom koji je klasno obojen utoliko što se odnosi na bolje stojeću populaciju i posljedice kapitalizma kao što su stres i umor kod radnika koji se mora ispraviti da bi poslodavac dobio svog idealnog radnika i potrošača.
Ipak, možda je najkontroverzniji govornik bio Ralph Fücks, su-predsjednik Heinrich Böll Stiftunga, koji je predstavio svojih dvanaest teza za pametan ekonomski rast i zelenu revoluciju, a čija je vjera u Europu kao nositeljicu industrijske transformacije kao i naglasak na scijentizmu i tehnoutopizmu kod publike potakla pitanja o sličnosti njegovog modela s američkim imperijalizmom i kolonijalizmom jer i u slučaju ove transformacije još uvijek ovisimo o resursima globalnog juga.
Ovi primjeri ukazuju na razliku u teorijskim preokupacijama govornika iz zapadnoeuropskih zemalja te na zanimljivu priliku koja je pružena sudionicima iz regije da im približe perspektivu periferije, te da se potakne redefinicija prioriteta u zelenom pokretu i da se zahtjevi radikaliziraju, međutim, teško da će kritike publike biti uvažene.
Dok bi sudionici radeći u svojim programskim modulima provodili sate smišljajući prijedloge policy mjera za sistemsku transformaciju (modul ekonomije), uvodili feminizam i holizam kao princip rada svoje grupe (modul priroda) te pokušavali pomiriti razlike crvene i zelene ideje te njihovu sinergiju iskoristiti kao novu snagu koja bi dovela do eko-socijalne transformacije Europe (modul društvo), neki od govornika su opijeni ljepotom Visa i nepreglednim nizom jahti oduševljeno predlagali ‘jacht-sharing’ kao jednu od mjera u bezbolnoj tranziciji na održiviji način potrošnje.
Pojava ovakvih drastičnih razlika u razmišljanjima i vizijama promjene bila je i jedan od ciljeva ovogodišnje akademije. Detektiranje konvergencija i divergencija između samih sudionika te između sudionika i predavača s različitim iskustvima, znanjima i idealima, pokazala se kao dobar ispit za zelenu ideju i spoznavanje njezinih potencijala.
Ohrabrujuća je činjenica da su usprkos razilaženju u mišljenjima svi složni oko vrijednosti kojima treba stremiti, te da su prakse i mjere transformacije društva oko kojih se mišljenja razlikuju samo poticaj za daljnji dijalog i bolje razumijevanje.
Neke od praksi transformacije društva predstavili su i ljudi koji svoju održivu budućnost žive i stvaraju. Goran Jeras je predstavio Ebanku, prvu hrvatsku etičnu banku i ponudio rješenje za financiranje ekološke transformacije, a Giovanni Allegretti je ponudio način demokratizacije upravljanja javnim dobrima kroz model participativnog budžetiranja u kojem građani kroz razne procese deliberacije sami odlučuju na koji projekt će se trošiti dio novca njihove zajednice.
Mikel Lezamis , direktor Mondragona, kooperative koja okuplja dvjestotinjak manjih kooperativa predstavio je radničku demokratizaciju, uvjete rada, socijalnu i društvenu zaštitu te akademski program koji Mondragon pruža svojim radnicima, zbog koje su mnogi od nas poželjeli potražiti posao u nekoj od njihovih kooperativa.
Nadalje, Ilda Stanojević, članica Hrvatskog saveza zadruga predstavila je ekonomski i transformativni potencijal u zadrugarstvu a Darko Znaor i Sonja Karoglan svoje istraživanje Seeds of Change: Sustainable Agriculture as a Path to Prosperity for the Western Balkans čiji rezultati ukazuju na transformativni potencijal ekološke proizvodnje hrane i na potrebu da u sve što proizvodimo uračunamo i vanjske troškove (zagađenje okoliša, proizvodnju vode, energije…).
Rezultati ovogodišnje Zelene akademije pokazat će se tek nakon što svi prisutni procesuiraju 52 sata diskusija, predavanja i novih perspektiva te osim kritike usmjerene drugima nađu vremena za samorefleksiju i pronađu pukotinu za svoj angažman u mreži konvergencija i divergencija.
