Od 19. do 21. ožujka 2015. u Zagrebu je održana Druga konferencija o dobroj ekonomiji. Različite predavačice i predavači približili su prisutnima pojam dobre ekonomije, one koja čovjeka i okoliš stavlja ispred novca. Našlo se tu dobre hrane, energetskih zadruga, etičnih banaka ili pak participativnog budžetiranja gradskih sredstava.
Daniel Sorrosal iz Federacije europskih etičnih i alternativnih banaka opisao je bankarske sustave koji imaju drugačiji sustav vrijednosti. Trenutno imaju 25 članica iz 13 europskih zemalja, a jednu od tih članica, buduću Ebanku, predstavio je Goran Jeras.
“Etične banke novac ne stavljaju na prvo mjesto, uvijek sve gledaju iz još dvije perspektive. Jedna je društvena korist, a druga ekološka prihvatljivost, odnosno utjecaj na okoliš. Korist za zajednicu gleda se kompleksnije nego sam novac, tu se gleda na broj novostvorenih radnih mjesta, kvalitetu radnih mjesta, pružanje novih socijalnih usluga, povećanje kvalitete života kroz cijeli niz parametara poput osjećaja sigurnosti, ravnopravnosti, socijalne uključenosti. To je etičnim bankama pojednako važno kao financijska komponenta. Tek kad su sve tri pozitivne, etična banka odlučuje u to investirati”, kaže Jeras.
Primjer projekata koji bi mogli biti financirani je izgradnja pozitivnih kuća koje su građene od prirodnih materijala, imaju instalirane sustave za proizvodnju energije, za zbrinjavanje voda i otpada te se uz to u vrtu možda bave organskom poljoprivredom. Kredit koji je odobren za izgradnju otplaćuje se iz viškova energije.
Dozvola HNB-a za otvaranje Ebanke očekuje se u drugoj polovici 2015. godine, a poziva se zainteresirane fizičke i pravne osobe da se priključe u Zadrugu za etično financiranje, jedinog vlasnika te dobre banke.
Judith Hitchman bavi se zagovaranjem solidarne društvene ekonomije, pogotovo u sektoru hrane, i to na razini radne skupine UN-a. Predstavlja RIPESS, Europsku mrežu za solidarnu ekonomiju te URGENCI, međunarodnu mrežu za podršku grupama solidarne razmjene, koje ukratko možemo definirati kao lokalna partnerstva bazirana na solidarnosti između proizvođača i potrošača.
Hitchman je naglasila važnost povezivanja različitih društvenih pokreta i zajedničko stvaranje kritične mase:
“Ako si ispod 20%, prolaziš ispod radara i možeš graditi alternative potiho, u kutu, no kad pređeš 20%, dolaziš do razine na kojoj utječeš na prodaju u industrijaliziranim tržištima kao što su hipermarketi. To se dogodilo u UK, Tesco je imao 15% manju prodaju u prošloj godini, a usporedno je rasla prodaja lokalnih proizvoda preko tržnica i grupa solidarne razmjene. Velika Britanija ima tu kritičnu masu što znači da će uskoro doći legislativna rješenja koja će pokušati zaustaviti njen daljnji rast”.
Hitchman posebno upozorava na štetnost TTIP-a kao sporazuma koji služi interesima multinacionalnih korporacija, a sadrži klauzulu po kojoj, jednom kad se potpiše, više nema povratka!
Posebno su opasni arbitražni sudovi koji odlučuju o sukobima investitora i državnih tijela. Tako primjerice lokalna škola na natječaju za nabavku hrane neće moći preferirati lokalnog proizvođača, jer će multinacionalka imati pravo dobiti taj natječaj na temelju najniže cijene.
“Cijela logika industrijalizirane proizvodnje, pogotovo u SAD-u, uključuje ogromne količine kemijskih inputa koji su kancerogeni, uništavaju bioraznolikost, tlo i ljudska bića. Naravno da je jeftinije sprejati polje kemikalijama i poslije imati jeftin proizvod, ali se time smanjuje nutritivna vrijednost i pristaje na zdravstvene rizike potrošača. S druge strane imamo podupiranje lokalne poljoprivrede i zdrave, organski proizvedene – agroekološke hrane”, objašnjava Hitchman.
Dio dobre priče predstavio je i Giovanni Alegretti, stručnjak za participativno budžetiranje, princip koji uključuje stanovnike u odlučivanje o investicijama u svojoj lokalnoj zajednici.
Radi se o manjem dijelu općinskog ili gradskog budžeta, a ljudima koji se uključe čini zadovoljstvo, možda i daje povratak vjere u politički sustav. Naravno, ukoliko se provodi na način da stvarno ima utjecaj, odnosno rezultati samog procesa ispune ili nadmaše očekivanja.
Ideje za komunalne projekte dolaze iz zajednice, zatim prolaze tehničke i pravne analize izvodljivosti te se vraćaju zajednici na odlučivanje. Praktično se to može izvesti na mnogo načina. Isabel Xavier Canning, voditeljica ureda za participaciju s građanima portugalskog Cascaisa podijelila je njihova iskustva i naglasila da broj stanovnika koji participiraju u procesu svake godine postaje sve veći.
Tomislav Tomašević iz Grupe 22 u svom je izlaganju istaknuo društvenu ulogu Nobelovke Elinor Ostrom (1933-2012), jedine žene koja je tu nagradu osvojila za područje ekonomije. Proučavala je društveno upravljanje javnim dobrima, kroz 400 slučajeva, u različitim zemljama i vremenskim periodima te dokazala da funkcioniraju dobro i održivo, bez državnih intervencija.
Dražen Šimleša iz ZMAG-a pri zatvaranju skupa pozvao je sve da predlože konkretne teme i predavače za sljedeću konferenciju. Pritom, nemojte zaboraviti da u dobru ekonomiju ne spadaju poduzeća koja kroz godinu rade sve da maksimiziraju profit, a na kraju godine dio toga doniraju zajednici. Na taj način dobiva se kratkoročna pomoć, ali se potiče ovisnost o donacijama, dok solidarnost utkana u procese poslovanja stvara ravnopravnost.