LGBTIQ osobe u Hrvatskoj u zdravstvenom sustavu susreću se s heteronormativnošću, homofobijom i diskriminacijom na individualnoj i institucionalnoj razini. Prisutan je strah od odbacivanja i negativnih posljedica koje mogu utjecati na liječenje i medicinsku skrb, upozorava udruga LORI.
Istraživanje „S margina u fokus – zdravstvena skrb za lezbijke, biseksualne, transrodne i queer žene“ (pdf) koje su tijekom 2024. godine provele autorice dr. sc. Marina Štambuk i Lezbijska organizacija Rijeka „LORI“ sastoji se od dva dijela: 1. pregleda dosadašnjih istraživanja i dokumenata koji se bave temom zdravlja LBTQ žena (i LGBTIQ osoba) i 2. kvalitativnog istraživanja koje je s pomoću fokusnih grupa provedeno s LBTQ ženama u Hrvatskoj.
“Želja nam je da ovo istraživanje bude korak k boljem razumijevanju zdravstvenih potreba lezbijki, biseksualnih, transrodnih i queer žena te da doprinese suzbijanju diskriminacije i razvoju jednakosti i pravednosti u zdravstvenoj skrbi za ovu ranjivu populaciju,” kažu iz LORI.
Dosad zabilježena iskustva LGBTIQ osoba u zdravstvenom sustavu u Hrvatskoj ukazuju na postojanje strukturalnih i interpersonalnih prepreka poput heteronormativnosti sustava ili doživljene diskriminacije, te je kod LGBTIQ osoba prisutan strah od odbacivanja i negativnih posljedica za liječenje i medicinsku skrb, što često dovodi do oslanjanja na izvaninstitucionalne programe (poput programe udruga). Kod TIRV (transrodnih i rodno varijantnih) osoba još se ističe ograničena dostupnost specijalizirane zdravstvene skrbi te neopravdano dugačke i komplicirane procedure utvrđivanja uvjeta za promjenu spola u službenim dokumentima.
U kvalitativnom dijelu istraživanja sudjelovalo je 20 LBTQ žena (osam iz Rijeke, sedam iz Zagreba i pet iz Osijeka), a ispitan je njihov zdravstveni status, iskustva i potrebe vezane za zdravlje. Rezultati ukazuju na važnost izmjena zdravstvenog sustava kako na institucionalnoj, tako i na osobnoj razini u kontekstu pružanja jednake zdravstvene skrbi.
Pod utjecajem predrasuda, stereotipa i tako dalje, mislim da je dosta liječnika i liječnica u našem zdravstvu da nemaju neko znanje koje bi trebalo za rad sa nekim marginaliziranim skupinama, da ne govorim diskriminiranim, to je ono SF, a ne mora biti. (lezbijka, cisrodna žena)
Kao pozitivnu stranu zdravstvenog sustava sudionice su na prvom mjestu izdvojile postojanje sustava javnog zdravstva uopće, dok je popis negativnih strana puno duži. Izdvojile su, primjerice, nevjerovanje pacijenticama/pacijentima kada opisuju razine boli ili neuzimanje tih opisa za ozbiljno, osobito kada je riječ o ženama. Problem je i nesigurnost vezana za čuvanje povjerljivosti informacija o zdravlju i životu pacijenata/pacijentica, kao i zahtjevnost pronalaženja liječnica/liječnika koji uvažavaju LGBTIQ osobe. Također, ispitanice ističu osobne stavove zdravstvenog osoblja koji narušavaju pruženu zdravstvenu skrb ili je čine nedostupnom (priziv savjesti u slučajevima traženja kontracepcije ili prekida trudnoće).
Možda je bila nekakva situacija da su moju partnericu upisali kao prijateljicu, ali to je sve. […] Ono, ne znaju kako bi se razgovarali. Nisu opušteni u komunikaciji sa mnom i onda vidim da imaju tu neku zadršku zapravo. (lezbijka, cisrodna žena)
Većina lezbijki i biseksualnih/panseksualnih žena koje su bile dio ovog istraživanja rijetko se suočila s direktnom diskriminacijom, no važno je razumjeti da mnoge nisu out svojim liječnicima/icama, što otežava otvaranje razgovora o specifičnim zdravstvenim potrebama. Ispitanice su izdvojile osjećaj brige i straha od gubitka liječnice/ika ili od negativnih promjena u zdravstvenoj skrbi u slučaju kad bi oni znali njihovu seksualnu orijentaciju.
Transrodne žene koje su sudjelovale u istraživanju naglasile su kako im je skrivanje transrodnog identiteta u zdravstvenom sustavu bilo gotovo nemoguće, a to se najviše odnosilo na propisanu hormonsku terapiju koja je zapisana u njihovoj dokumentaciji i dostupna na uvid zdravstvenom osoblju. Uz to, sudionice su izdvojile neažuriranost promjene imena u informacijskim sustavima te neprimjerene komentare zdravstvenog osoblja.
Puno teže mi je otići nekom novom. Tako da mi je sad, recimo, sad moram novom gastroenterologu, i prvi momenat je ajoj trans, trans. Kako ću ja to sad njemu? Je li će biti okej s tim? Hoće li možda zanemariti moju bolest…? (biseksualna, transrodna žena)
U smislu poboljšanja pružanja jednake zdravstvene skrbi za LBTQ žene, izdvaja se izjednačavanje mogućnosti korištenja medicinski potpomognute oplodnje unutar hrvatskog zdravstvenog sustava za žene bez partnera i ženske istospolne parove u skladu s pravima koja imaju izvanbračni i bračni partneri, kao i prava na posjete u bolnici za partnere/ice koji nisu u životnom partnerstvu. Zatim, naglašena je potreba za sustavnom edukacijom o LGBTIQ temama te potreba za otvorenošću i educiranošću ginekologa/inja, urologinja/a, stručnjaka/inja mentalnog zdravlja i liječnica/ika obiteljske medicine. Dodatno, transrodne žene ukazuju na dostupnost skrbi u vidu pokrivanja troškova procesa medicinske rodne afirmacije iz sredstava obveznog ili dopunskog zdravstvenog osiguranja.
Zaključno, potrebno je unaprijediti borbu protiv rodne nejednakosti i razvijati programe i procedure u zdravstvenom sustavu i skrbi (uključujući educiranje zdravstvenog osoblja) koji će primjereno odgovarati na specifične potrebe lezbijki, biseksualnih i transrodnih žena, razumijevajući njihov stigmatizirani i marginalizirani položaj, zdravstvene rizike i status.
Cijelo istraživanje dostupno je na poveznici.
