Iako je ravnopravnost žena i muškaraca u medijima zajamčena zakonom, čak i iznimne stručnjakinje u svojim djelatnostima teško nalaze svoj medijski prostor.
Porazne statistike pokazuju da žene u SAD-u čine samo 21,7% gostiju u nedjeljnim jutarnjim emisijama te da izvore vijesti na NPR-u čini tek 26% njih.
Jedan je od bizarnijih razloga podzastupljenosti žena u medijima, tendencija da se niže frekventni glasovi smatraju autoritativnijima i stručnijima, tvrdi Selena Simmons-Duffin u izvješću Talking While Female. ‘Ženski’ glasovi su okarakterizirani recimo kao preskičavi, preglasni, djetinjasti, neprijatni, antipatični i, najvažnije, neprofesionalni.
Sanja Sarnavka u svojoj knjizi Put do vlastitog pogleda: Kako čitati, slušati, razumjeti medijske tekstove i medijsku kulturu ističe da su “oni žanrovi u kojima se očituje ženska rječitost redovito nižega reda”, i da se “ženski glas još uvijek rijetko doživljava kao dovoljno uvjerljiv, zanimljiv, autoritativan, da bi ga se uvrstilo među događaje dana, vijesti tjedna, misli desetljeća ili, ne daj bože, genijalne umotvorine tisućljeća.”
Prema izvješću Ženskog medijskog centra o položaju žena u američkim medijima, kad se radi o večernjim vijestima, žene su pred kamerama samo 32% vremena i autorice su samo 37% priloga. Od 2013. do 2014. godine ovi su se podaci poboljšalli za manje od 1 posto.
Osobito su porazni podaci iz područja sportskog novinarstva; tu žene pokrivaju svega 17% izvještaja. U prilog diskriminaciji govori i iskustvo glumice Ashley Judd koja je postala žrtva online uznemiravanja jer se usudila komentirati košarkašku utakmicu.
Situacija je to s kojom se redovito susreću i žene koje profesionalno pišu o sportu, poput novinarke Melisse Jacobs. Jacobsinim riječima:
”ako si žena koja na društvenim mrežama govori o sportu, jedini način da izbjegneš maltretiranje je da se pretvaraš da si suprotnog spola. Da je fan Kentucky-ja ”Judd Ashton” primijetio kako je prošli vikend Arkansas igrao prljavo, možda bi mu rekli da je kreten ili da odjebe, ali nikada ne bi primio toliko seksualno-obojenih prijetnji, poput onih koje su za istu stvar ljudi uputili Ashley Judd.”
Što se tiče domaćeg konteksta, kada je riječ o politici i temama od javnog interesa, protagonisti su opet – muškarci, kako potvrđuje Analiza stanja prava djece i žena u Hrvatskoj. Žene su nadmoćno zastupljene u reklamama ili zabavnom programu, no prikazane su na stereotipan, patrijarhalan i seksualiziran način.
O ovome svjedoči i istraživanje Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2012. godine o zastupljenosti i načinu prikazivanja žena i muškaraca na naslovnicama devet internetskih portala. Naime, od ukupno 360 fotografija koje su objavljene uz udarne vijesti, žene su se pojavile na 73 (20 posto), a muškarci na 287 (80 posto).
Od svih analiziranih intervjua tim istraživanjem, u 83 posto njih intervjuirani su muškarci, a u tek 17 posto žene, gdje su pritom muški poduzetnici bili šest puta više intervjuirani nego žene poduzetnice, a političari su bili pet puta više intervjuirani nego političarke.
Istraživanje je pokazalo da ženâ uopće nema među predsjednicima uprava medija, producentima za nove medije, snimateljima, dizajnerima i programerima, ali zato čine većinu kao urednice rubrika, u marketingu, a dominiraju i na radnim mjestima tajnice, lektorice i savjetnice. Pri tom se ne treba zavaravati rastom broja novinarki u posljednjih deset godina, jer tzv. feminizacija profesije ukazuje na njezin niži društveni status i slabija primanja.
Za odgovor na ovakvo stanje pobrinuo se Ženski medijski centar i sastavio vodič pod imenom SheSource u kojem su predstavljene stručnjakinje iz raznih područja čiji kritički uvidi i analize odgovaraju ‘zahtjevnim’ potrebama vijesti u udarnim terminima.
Iako zasigurno neće dokinuti problem rodne nejednakosti, bilo bi zgodno ovakvu inicijativu vidjeti i u Hrvatskoj. [S.D.] Bitch Magazine/ Bitch Magazine/ The Guardian/ Time.com/ Libela.org
