Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH objavio je jučer na svojim stranicama Obavijest o odabiru predstavnika organizacija civilnog društva u Radnu skupinu za izradu Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. godine. Tim su povodom Lezbijska grupa Kontra i Ženska mreža Hrvatske medijima uputile izjavu, koju ovim putem prenosimo u cijelosti.
“U obavijesti je navedeno da je u radnu skupinu odabrano 5 osoba iz organizacija civilnog društva te da je napravljen odabir koji “adresira ona društvena područja u kojima je prema relevantnim izvješćima, istraživanjima i podacima diskriminacija najučestalija odnosno najteža po posljedicama.”
U radnu skupinu su imenovani predstavnici Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, Transparency Internationala, Hrvatskog pravnog centra, HUM-Hrvatske udruge mladih i Sindikata umirovljenika Hrvatske.
Imenovanjem ove radne skupine Vlada je još jednom dokazala da ne razumije odnosno ne želi razumjeti koncept ljudskih prava i diskriminacije.
Diskriminacija u svom najtežem obliku se manifestira u obliku govora mržnje i nasilja iz mržnje. Takav oblik diskrimnacije pogađa u Republici Hrvatskoj u najvećem broju prema svim izvješćima, analizama i istraživanjima Srbe, Rome, LGBT populaciju i žene.
Primjerice, nedavno izvješće SAD-a o stanju ljudskih prava kao najvažniji problem u zemlji vezano za ljudska prava vidi diskriminaciju i nasilje protiv Srba, Roma i žena. Također, posebno navodi probleme u procesuiranju zločina iz mržnje nad LGBT osobama.
UN odbor za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena je u zaključnim primjedbama nakon 61. sjednice iz 2015. godine posebno upozorio na govor mržnje i nasilje nad lezbijkama, biseksualnim i transrodnim ženama.
Sva izvješća i analize koji se tiču stanja ljudskih prava u Hrvatskoj suglasna su u jednome: prava etničkih manjina – Srba i Roma, pripadnika LGBT populacije i žena najbrutalnije su kršena u Republici Hrvatskoj jer su te skupine izložene govoru mržnje i nasilju.
Nadalje, o stanju u državi govore dovoljno neprestana medijska izvješća o nasilju nad pripadnicima manjina, nasilju nad LGBT osobama poput napada na klub Super Super i sve češćim brutalnim ubojstvima žena.
