„Pozivam sve građanke i građane koji to još nisu učinili, da u preostala tri dana, do 19. lipnja svakako potpišu peticiju protiv izdvajanja pratećih djelatnosti iz javnog sektora. Inicijativa sedamnaest ujedinjenih sindikata, snaga je koja se jedina organizirano suprotstavila novoj pljački građana Republike Hrvatske i zato tu inicijativu svim srcem podupirem”, izjavila je Vesna Balenović, predsjednica udruge 'Zviždač' u priopćenju pristiglom na naš e-mail, u kojem naglašava kako je outsourcing samo strana riječ za pljačku, otkaz i siromaštvo.
Prenosimo priopćenje:
Građani Republike Hrvatske navikli su se da ih vodeće političke elite sustavno i kontinuirano pljačkaju. Doživotno ćemo snositi posljedice sulude ideje o dvije stotine odabranih obitelji i brzopoteznoj privatizaciji, te pljački neviđenih razmjera u kojoj su novopečeni biznismeni, dok je naša mladost još krvarila na bojištima, preko noći protuzakonito zgrnuli milijarde.
Odbacili su svoje pohabane bicikle doslovno preko noći, zamijenili ih ergelom skupocjenih automobila, helikopterima i avionima, a garsonjere zamijenili luksuznim vilama i nepojmljivo vrijednim nekretninama. Sve je to odrađeno po zakonu. Za to vrijeme samo se povećavao red pred burzama rada, pred javnim kuhinjama i kontejnerima za smeće. Jesu li to zaslužili građani Hrvatske?
Nije bilo dovoljno pljačke, pa eto, vladajući dolaze s novim bjelosvjetskim idejama, kako dodatno pokrasti one, kojima plaća i onako ne prelazi 2.000 kuna i kako još više povećati vojsku očajnih, gladnih i nezaposlenih.
U svojoj pokondirenoj prepotenciji umjesto hrvatskih riječi pljačka, otkaz i siromaštvo koriste famoznu i duboko intelektualnu riječ outsourcing. Valjda su vladajući mislili da će ovaj priprosti narod pomisliti, kako je to sigurno nešto jako dobro, čim je strano i tako vješto i znalački izgovarano iz usta naših ministara.
Nije istina da je Država loš gospodar, pa se zato prateće djelatnosti moraju prepustiti privatnicima. Loši mogu biti samo političari i oni pojedinci, koje takvi političari imenuju. Nije točno niti da se radi o poslovima koje postojeći direktori i ravnatelji u svojim ustanovama nikako ne znaju niti uspijevaju racionalnije organizirati.
Najčešće su u pitanju jednostavni poslovi čišćenja, pranja, peglanja, pripreme hrane i pića, prijevoza i zaštite, na kojima radi 26.500 ljudi, a od kojih živi 100.000 duša.
Kada sam u INI tvrdila da je previše plaćati privatnicima 156 milijuna kuna godišnje, za prijevoz naftnih derivata od rafinerija do skladišta i benzinskih postaja, da za te iste novce kupe nove cisterne i ostvare uštede kroz vlastiti jeftiniji prijevoz, dobila sam trenutno izvanredan otkaz. Direktoru Tomislavu Dragičeviću i Slavku Liniću bilo je jasno da se nabavom vlastitih cisterni, više ne bi moglo ucjenjivati privatne prijevoznike kako bi mogli voziti za INU i od njih uzimati 10 do 20% provizije. Tu se radilo o godišnjoj proviziji od 15 do 30 miljuna kuna. Tim novcem punili su se stranački crni fondovi, inozemni računi političara po Trstu i drugi financijskim oazama i direktorski džepovi.