Elizabeth Gaskell jedna je od utemeljiteljica industrijskog romana i najcjenjenijih viktorijanskih spisateljica. Njezini prikazi klase i dalje zaokupljaju povjesničare/ke i književne teoretičare/ke.
Elizabeth Cleghorn Gaskell rođena je 29. rujna 1810. godine u Lindsey Rowu u Chelseau. Otac joj je bio unitarijanski svećenik, kao i njezin budući muž. Njezina majka Elizabeth umrla je 29. listopada 1811. godine pa je sa samo 13 mjeseci Elizabeth (zvana Lily) poslana u Knutsford u Cheshireu kako bi provela djetinjstvo s majčinom sestrom Hannom Lumb za koju je kasnije rekla da joj je bila “više od majke”. Knutsford, seoski gradić, postao joj je inspiracija za Cranford iz istoimenog romana, kao i Hollingford u Suprugama i kćerima.
Od 1821. do 1826. godine pohađala je internate u kojima je tradicionalno učila o umjetnosti, klasicima i bontonu. Tete su joj davale da čita klasike, a otac ju je podupirao u učenju i pisanju iako je s njom provodio malo vremena. Brat John slao joj je suvremene knjige i pisma u kojima je opisivao svoja iskustva s putovanja.
Živahna Elizabeth udala se za Williama Gaskella 1832. godine koji je tada bio pomoćni unitarijanski svećenik u Manchesteru. Pomagala mu je u poslu, dijeleći pomoć siromašnima i podučavajući u nedjeljnoj školi gdje su podučavali čitanju i pisanju. Imali su četiri kćeri, Marianne, Margaret Emily, Florence i Juliju. Elizabethin jedini sin William umro je šarlaha 1845. godine s devet mjeseci. Dotad je već objavila nekoliko kratkih priča, a suprug joj je predložio da piše roman kao terapeutski čin.
Manchester je u to vrijeme bio kulturno i intelektualno središte. Nalazio se na prvoj liniji novog industrijskog doba, ali njegov nagli rast i profit doveo je do nekontroliranog urbanog razvoja i strašne bijede. Stoga je Manchester bio i središte velike političke promjene i radikalne aktivnosti, čak je i Friedrich Engels opisao domove mančesterskih tvorničkih radnika u svom radu Položaj radničke klase u Engleskoj.
Gaskell je promatrala te socijalne napetosti i opisivala ih u svojim romanima. U Mary Barton, romanu koji je objavila anonimno 1848. godine, obrađuje krvave sukobe između mančesterskih radnika i tvorničara.
Roman Mary Barton imao je golem utjecaj na čitateljsku publiku i potaknuo rasprave. Velika tema koju je u njemu načela, opisi očajnih uvjeta osiromašenih radnika u industrijskim središtima sjevera i autoričina naklonost prema njihovim neprilikama, probudili su savjest nacije. Roman je ujedno i privukao pozornost Charlesa Dickensa. Na njegov poziv, Gaskell je počela objavljivati svoje tekstove u nastavcima u časopisima Household Words i All the Year Round koje je on uređivao. Dickens ju je zvao “svojom dragom Šeherezadom”, no imali su složen odnos jer je Dickens često htio mijenjati njezine tekstove.
Elizabeth Gaskell imala je iznimno aktivan obiteljski i društveni život te se bavila dobrotvornim radom. Bila je aktivna humanitarka, a njezini romani prenose poruke o potrebi socijalnog pomirenja, boljeg razumijevanja između radnika/ca i poslodavaca, kao i između uglednih osoba i društvenih izopćenika/ca.
U početku je objavljivala anonimno, no čitatelji su je upoznali kao gospođu Gaskell. Taj je naziv djelovao majčinski i sigurno, odnosno nije narušavao stroge viktorijanske konvencije. No Elizabeth Gaskell bila je vrlo hrabra i progresivna u svom stilu i odabiru tema te je često u svojim pričama kritizirala viktorijanske stavove, pogotovo prema ženama. Naglašavala je značaj žena, prikazujući realistične ženske likove i kritizirajući tradicionalni prikaz uloge žena u društvu. Gaskell je rekla da je na nju utjecalo pisanje Jane Austen.
Napisala je i biografiju svoje prijateljice Charlotte Brontë koja je pridonijela njezinoj slavi, no ujedno i prouzročila popriličan skandal budući da se Gaskell usredotočila više na Brontë kao ženu, a ne spisateljicu romantičnih romana.
Elizabeth Gaskell pisala je živopisne i tople kratke priče i pripovijetke od kojih je najpoznatija Rođakinja Phillis (1863.). Možda je njezin najpopularniji roman Cranford (1853.), niz crtica iz provincijskog života povezanih likovima staromodnih sredovječnih sestara. Ruth (1853.), socijalno angažiran roman govori o posljedicama izvanbračnog majčinstva na maloljetno siroče. Ruth je viktorijansku javnost, a pogotovo suprugovu kongregaciju, sablaznio sućutnim prikazom posrnule žene.
Sjever i jug (1855.) govori o kontrastu ruralnog i kulturnog juga i industrijskog, nasilnog sjevera kroz oči mlade žene. Silvijini udvarači (1863.) je ljubavni roman pun obrata spojen realističkim prikazom života u kitolovačkim engleskim lukama, a nezavršeni roman Supruge i kćeri (1866.) obiteljska je saga koja se odvija u gradiću nalik na Knutsford.
Elizabeth Gaskell umrla je iznenada 12. studenog 1865. godine u Hampshireu, u kući koju je kupila kao iznenađenje za svog supruga i obitelj.
