Moja sugovornica ima 26 godina, živi u Srbiji, visokoobrazovana je i radi dva posla. Ustvari, tri: profil na platformi OnlyFans za nju je također punopravan posao. OnlyFans svakome omogućava da otvori profil na koji će postavljati fotografije, snimke i druge medijske sadržaje – novomedijskim žargonom rečeno, da bude kreator_ica sadržaja – i naplaćuje ih po cijeni koju sam_a odredi (može biti i besplatno). Postoje sadržaji koje mjesečna pretplata na profil automatski otključava, oni za koje se plaća posebno, po pay-per-view principu, te oni koje se rade po narudžbi, u izravnoj komunikaciji s pretplatnicima (“obožavateljima”).
Kreatori_ce svojim obožavatelji_ca_ma sve vrijeme mogu nuditi različite akcije, promotivne pakete, a onda i ekskluzivne i/ili personalizirane sadržaje; obožavatelji_ce pak mogu upućivati prijedloge i zahtjeve za takvim sadržajima, ili kreatorici/kreatoru poslati napojnicu nevezanu uz narudžbu, kao znak pažnje. Osmišljen kao platforma za kupoprodaju svih vrsta usluga, od osobnih treninga nadalje, OnlyFans – OF, kako se često krati ne samo zbog ekonomičnosti, nego i da bi se zaobišla cenzura – danas je sinonim za seksualni rad na Internetu.
Moja sugovornica, koju ćemo u ovome tekstu zvati njenim pseudonimom Persian Princess 95, prije OnlyFansa se okušala i u drugim oblicima kućne pornografije i seksualnog rada na daljinu. Ipak, nije bila zadovoljna uvjetima rada, primanjima i tretmanom.
Radila sam seks četove, jedan gde lik ubira svu zaradu, [camming servis] AnastasiaDate gde vlasnica agencije sve ubira, a ti sediš na kameri čak i ako te niko ne odabere. Dečko i ja smo pokušali da radimo Pornhub, ali oni ne daju pare ako ne prođeš određeni broj pregleda – hiljadu problema, odustali smo posle tri snimka. Na [servisu] Cam4 nam je ostalo zarobljenih nekih 45 dolara, jer ti treba određena suma da podigneš novac.
Tad je na scenu stupila prijateljica koja je već radila OnlyFans. Upoznala je moju sugovornicu s osnovama rada na platformi: ispostavilo se da je baš to ono što traži.
Naravno da će OnlyFans da preuzme primat kad je najjednostavniji: minimalna isplata je 20 dolara, možeš da povučeš pare na devizni račun, ako naručiš njihovu Cosmo karticu, stigne za 7 dana i to je to. Nije čudo što obrću milijarde, zaključuje.
Dakako, za uspjeh su, osim proizvođača sadržaja, u kapitalizmu potrebni i konzumenti. Ali zašto bi netko uopće plaćao za pornografiju u našoj epohi, pitaju (se) skeptici. Tone pornjave, pa i one kućne radinosti, dostupno je za džabe u dva-tri klika. Jesu li ljudi povodljivi, naivni, ili – kako to hoće floskula – naprosto više cijene ono za što moraju zahvatiti u novčanik negoli ono što dobiju na pladnju?
Osobno, polazeći i od vlastitog ograničenog iskustva, mislim da je odgovor poprilično jednostavan. OnlyFans isporučuje nešto za što ni Pornhubov “partnerski program” niti, primjerice, inače brojni i aktivni pornografski (sub)Redditi nisu optimizirani: kontinuirani kontakt jedan na jedan između “kreatora/ica” i “obožavatelja/ica”. Ako je Pornhub dizajnom, mehanikom i načinom monetiziranja sadržaja neskriveno modeliran po uzoru na YouTube, OF djeluje kao hibrid Instagrama s jedne, te Wolta ili Ubera s druge strane (pritom treba napomenuti da, navodno iz sigurnosnih razloga, ne postoji OF aplikacija, nego samo stranica).
Premda je dopisivanje na platformi dubinski monetizirano kroz sistem napojnica, paywallova i custom made sadržaja, nemaš dojam da kupuješ uslugu, nego da sextaš s osobom koja ti je napeta – i, što je ključno, kojoj si ti napet_a. Pritom, ne radi se o tome da uistinu povjeruješ kako je nepoznatoj osobi s Interneta zapravo stalo do tebe. Osim u ekstremnim slučajevima – kakvi bez sumnje također postoje – ljudima će biti jasno da je intimnost na OnlyFansu plaćena, a bliskost dogovorena, tj. da je posrijedi iluzija. Međutim, čini mi se da je uspjeh OnlyFansa baš u tome što prodaje iluziju koju će većina korisnika sve vrijeme prepoznavati kao iluziju, ali će je tim jače prigrliti i tim više u njoj uživati što je kao takvu doživljava. Posrijedi je princip koji psihoanaliza naziva fetišističkim: Znam dobro [da nije tako], ali [se ponašam kao da jest].
Upravo na obećanju personaliziranog kontakta, tj. uspostavljanja parasocijalnog odnosa, kreatorice i kreatori nerijetko i reklamiraju svoj OnlyFans na drugim platformama. “Dopisujem se samo na OF”, “odgovaram svima na OF”, “za chat me pronađi na OF”, često možemo pročitati uz golišave fotke na Instagramu ili Redditu. Ukoliko već niste javna osoba, da bi vaš OnlyFans našao publiku ključne su druge društvene mreže, što potvrđuje i Persian Princess 95.
Moj partner i ja smo zajedno gradili moj TikTok, da postanem influenser. TikTok i [Instagram] Reels imaju organski reach i najbolji su za reklamiranje bilo čega, pa i OnlyFansa. Ako želiš uspešan OF profil – da imaš redovna primanja i da živiš od toga – moraš da održavaš i Instagram, Tinder, Twitter, Reddit, Telegram i Discord.
U međuvremenu su moja sugovornica i njen partner raskinuli, a njezin TikTok profil od 10 tisuća pratilaca ukinut je. Usprkos tome, njen debi na OnlyFansu bio je, kako kaže, “vrh”. “
Zaradila sam 2000 dolara u prvih mesec dana; bilo je novo, šok ljudima. Od tada sam se smirila: sad me mesec dana ima, pa me dva meseca nema.
Primanja od 2000 dolara mjesečno, inače, situiraju kreatoricu/kreatora u gornjih 5% po zaradi – statistika koju stranica revno prati i prikazuje. Otkako se “smirila,” Persian Princess 95 zarađuje manje, no i dalje dovoljno da ostane u gornjih 10%.
Teza po kojoj suvremeni kapitalizam živi od neprekidne proizvodnje i mobilizacije želje rasprostranjena je do razine općeg mjesta. Sa svojim principom kontinuirane i personalizirane obnove ponude i potražnje, OF se pojavljuje kao doslovna ilustracija tog principa. Pritom nije riječ o monetizaciji samo seksualne želje, nego i želje za bliskošću i razumijevanjem, koja eksponencijalno raste kako se društvo u kojem živimo raspada. Ukratko, OnlyFans zarađuje na usamljenosti. Zato nimalo ne iznenađuje činjenica da je s pandemijom COVID-19, s karantenama, izolacijama, lockdownima i popratnim anksioznostima, stranica zabilježila rekordni promet: u odnosu na prosječan susret putem video poziva, OF ipak obećava neku drugu razinu bliskosti.
S druge strane, budući da je pandemija milijunima ljudi diljem svijeta donijela još jedan nagli porast ekonomske nesigurnosti i neizvjesnosti, platforma je istodobno buknula i s “kreatorske” strane; dodatan izvor prihoda, koji je uz to moguće ostvarivati unutar svoja četiri zida, za mnoge je djelovao kao predobra prilika da bi se tek tako otpisala. Konzekventno, OnlyFans je u proteklih godinu i pol dana napravio proboj prema mejnstrimu koji se mjestimice proglašava ni manje ni više nego seksualnom revolucijom.
“I da nije bila pandemija i karantin, mislim da bismo se oprobali u tome,” odgovara Persian Princess 95 na moje pitanje o tome je li kriza 2020. utjecala na njenu odluku da uopće počne istraživati mogućnosti seksualnog rada na Internetu.
Radila bih to u ozbiljnoj vezi s dečkom; i pre sam o tome pričala s partnerima. Volimo snimanje seksa, porniće, seks; kako god se to zvalo, promiskuitetno ili fetišarski, volimo da gledamo snimke, da imamo trojke, da posmatramo druge i da nas posmatraju. Zanimljivo je sve to, kao socijalna situacija.
Ipak, granice između onoga što radimo iz ljubavi i onoga što radimo za novac danas su krajnje porozne: i sama struktura društvenih medija tjera nas da zarađujemo na vlastitim hobijima i strastima, da komercijaliziramo aktivnosti u kojima iskreno uživamo. To je načelo vjerojatno dovedeno do paroksizma kad je posrijedi ljudska intima. Za moju sugovornicu OnlyFans je ne samo posao, već poprilično zahtjevan posao.
Treba dosta vremena. Da kupiš ring light, da kupuješ donji veš, da ga menjaš, da platiš fotografe ako hoćeš profi fotkanje…
Posebno naporno može postati ispunjavanje individualnih želja i zahtjeva korisnika – prije svega činjenica da pritom moraš biti i menadžerica i radnica. Zbog toga smatra da je OF optimalno voditi s partnerom.
On može da se dopisuje s tvojim fanovima, da moderira, da ti bude producent i režiser, da te slika, da snimate svoj seks, da podelite dužnosti, da te reklamira po Telegram grupama, po Redditu…što ti ne možeš sam da postigneš ako nećeš da ostaviš svoj posao, smori te.
Notorni aksiom društvenomrežnog doba kaže da ukoliko se u ikojem obliku bavite pornografijom i/ili seksualnim radom, ta će informacija kad-tad dobaciti do ljudi iz vašeg okruženja. Persian Princess 95 otkriva da je ljudima oko sebe uglavnom out po pitanju OnlyFansa.
Mnogi ljudi koji me poznaju su subskrajbovali, kaže. Od mog stomatologa, pa do ljudi iz najrazličitijih socijalnih situacija – ljudi koji me znaju sa rejva, sa žurki, ljudi kojima sam godinama bila zanimljiva, nekih ljudi iz aktivističkih krugova. Štoviše, ima i izravnu podršku: moji drugovi i drugarice toliko me podržavaju da su mi kupili dodatni ring light, brdo donjeg veša, vibrator, što je stvarno kraljevski.
Mnoge ljude upoznala je i zahvaljujući OnlyFansu, tj. nakon što su postali njeni pretplatnici. Pitam je da li je ikad imala neugodnih iskustava s pretplatnicima. Pripovijeda mi o tipu koji je bio “opsjednut” njenim profilom.
Našao me je na TikToku, već tamo mi je govorio da napravim OnlyFans i krenuo je istraživati kako druge devojke to rade. Prvih 15 dana na OnlyFansu slala sam mu fotke u punoj rezoluciji, a nisam znala da na Xioamiju ima kao neki photo mark, gde je on vidio i moj model telefona, kameru, rezoluciju, tačnu adresu. Sve mi je to napisao: stvarno sam se uplašila. Posle sam se odeselila iz kuće, blokirala i obrisala lika.
Sličnih priča, nažalost, u današnjem digitalnom svijetu ne manjka, bio u pitanju OnlyFans ili Instagram; ova, međutim, sadrži i preokret. Kad joj se uhoda nakon nekog vremena ponovno javio, Persian Princess 95 zaključila je da zapravo nije imao loše namjere – da je u pitanju bio nesporazum.
Mnogima je OF posredništvo za prostituciju ili za neke videopozive izvan toga, pa uzmu takve likove [za klijente], tumači. Posle sam mu opet dozvolila da bude moj fan: napravio je za mene besplatno profil i reklamirao me po Twitteru i Redditu. Dosta čudno iskustvo.
Sve vrijeme koristim termin “seksualni rad”. I moja sugovornica eksplicitno se slaže s tim određenjem.
E sad, što sam ja nedisciplinovana i što odnosim prema tom poslu kao i prema svakom drugom poslu, to je druga priča, dodaje. Ne volim ničemu da robujem, ništa da me drži zauzdanu, gledam da to radi za mene. Uđem kad hoću, odgovaram kad hoću, nisam opsednuta time kao druge devojke. Ni ne moram biti, zato što mi je to treći posao, neću ostati gladna.
Doista, logično je da je OF u stanju izazvati ovisnost i s “kreatorske”, a ne samo s “fanovske” strane – čak i ako ta ovisnost nije uvjetovana samo financijskom anksioznošću i ekonomskom nesigurnošću. Po tom pitanju Persian Princess 95 vjerojatno doista predstavlja iznimku. Pa ipak, kao da njen pogled na stvari upućuje na jedan od mogućih izlaza iz dileme “prostitucija ili seksualni rad” – binarne opozicije oko koje se i na našoj kulturnoj i aktivističkoj sceni proteklih godina žustro raspravlja i zbog koje s vremena na vrijeme pucaju prijateljstva i savezništva.
Ukratko: to što seksualni rad označavamo kao rad ne znači da ga time apsolviramo od problematičnih praksi kojima je premrežen. Najamni rad je u kapitalizmu po svojoj prirodi otuđujuć i (auto)eksploatatorski – a osobito u našem digitalnom kapitalizmu, u kojem monetiziramo sami život, privatnost, intimu. Uz sve posebnosti koje sadrži, seksualni rad i dalje je rad. I baš kao i svaki rad, ukoliko vam od njega ne zavisi egzistencija, prema njemu se možete odnositi opuštenije, biti kreativniji i slobodniji; ukoliko pak ovisite o njemu da platite račune, vaša će (samo)percepcija po svoj prilici izgledati bitno drugačije.
Razgovor s Persian Princess 95 uvijek me iznova tjera da razmišljam o paradoksima i proturječjima upisanima u same temelje OnlyFansa. Osim kao aplikacija za kupoprodaju usluga, OF se predstavlja i reklamira kao društvena mreža, jedna u nizu digitalnih platformi na kojima možete tragati za vlastitim kreativnim izrazom, ili pak, kako glasi moto stranice, “podržati svoje omiljene kreatore”. Reklamiranje vlastitog OF profila u “neutralnim” internetskim prostorima malo-pomalo postaje sve prihvaćenije – ako mjesto na kojem se reklamira blokira reklamiranje sadržaja za odrasle, kao što to čini Instagram, postoje zaobilazni načini – a YouTube je pun savjeta i tutoriala o tome kako zaraditi od OF.
Pa ipak, platforma koja figurira kao sinonim za seksualno eksplicitne sadržaje kućne radinosti ne da se do kraja uklopiti u digitalnu “normalnost”. Današnje hiperkonzumerističko i hipermonetizirano društvo zavisi od neprestanog izazivanja i rušenja granica, barijera i tabua; međutim, ta logika ima svoju granicu. Jednu od stubova ideološke nadgradnje ovog ekonomskog sistema čini pravo da se ne bude uvrijeđen_a i uznemiren_a – načelo koje nalaže da svaku sferu javnog djelovanja bude moguće sanirati, lišiti potencijalno neugodnih viškova i svesti na mjeru safe konzumiranja. S tvrdokornom pornjavom, međutim, takva je “sanacija” nemoguća: roba bi u tom slučaju izgubila svoj identitet. Pitanje (ne)sigurnosti korisnika, a ne ono (ne)sigurnosti kreatora, razlog je zbog kojeg OnlyFans naizgled tek uporno tavori na marginama glavnog toka, nikad do kraja integriran.
Sva je prilika da su vlasnici platforme itekako svjesni ovoga jaza. Pomalo bizaran pokušaj da se on premosti bio je lansiranje aplikacije OFTV, koja omogućava pristup svim sadržajima osim onim seksualno eksplicitnim. Na drugoj strani, potez koji je gromoglasno odjeknuo bila je najava ukidanja tvrdopornografskih sadržaja. Nije tajna da je ova odluka donesena pod pritiskom banaka i ostalih poslovnih partnera platforma: kao službeni motiv navedeni su još borba protiv ilegalnih sadržaja te “dugoročna održivost”. Međutim, OF se istog trena suočio s perspektivom gubitka većine vlastite korisničke baze: u javnost su u roku od nekoliko sati nahrupile konkurentske stranice i aplikacije, vabeći kreatorice i kreatore da svoju zaradu odsad pa nadalje dijele s njima obećavajući im potpunu slobodu. Platformi je trebalo šest dana da povuče odluku: dolari od korisnika ipak su prevagnuli nad dolarima od sponzora i poslovnih partnera.
Zaplet oko OnlyFansovog pokušaja zabrane pornografije zanimljiv je i iz drugih kutova. Ogroman postotak pornografskog sadržaja na OF-u potpisuju žene; rad preko platforme po svim je pokazateljima i svjedočanstvima značajno doprinio ekonomskom osamostaljenju stotina hiljada žena diljem svijeta. Naravno, cijena te relativne emancipacije jest pornografizacija vlastite intime, tj. stalna proizvodnja sebe po aršinima famoznog “muškog pogleda”: dovoljno je prelistati žensko-ženske OF sadržaje pa da se uvjerimo kako “amaterska” pornografija katkad i više od one profesionalne djeluje kao da je krojena po maštarijama strejt muškaraca. Međutim, financijska stabilnost i ekonomska neovisnost koje OnlyFansov model obećava također se pokazuju kao krajnje prekarne: jedan sastanak korporativnih glavešina u svakom ih trenutku može ukinuti. Iako su se kreatorice i kreatori eksplicitnoga materijala ovoga puta uspjeli održati na površini, ne znači da će status quo potrajati u nedogled.
Zaista, kakva je perspektiva i “dugoročna održivost” OnlyFansa? Za Persian Princess 95 rad za platformi prije svega predstavlja put do lagodnijeg života. “Puno trošim; lajfstajl koji imam danas u Srbiji ne bih održala bez OnlyFansa, nema šanse,” kaže. S druge strane, kako platforma i na našim prostorima malo-pomalo dobiva na popularnosti, i kreatori_ce koji na njoj rade postaju vidljiviji – i time se suočavaju s društvenom stigmom. “Treba zaraditi brdo keša da nadoknadiš za tu ‘sramotu’,”tumači moja sugovornica. Otkriva i kako su se planovi koje je imala o tome gdje uložiti i kako iskoristiti zaradu s platforme uslijed nepredviđenih životnih okolnosti dijelom izjalovili: život je skup.
Njene riječi mogu poslužiti i kao šlagvort za razmišljanje o budućnosti OnlyFansa i stotina tisuća osoba koje svojim tijelima iz dana u dan hrane njegov rast. Društveno-mrežna komponenta platforme i dalje se razvija u skladu s logikom medija: spektakularizacija vlastitog života, komercijalizacija vlastitih hobija i strasti i streaming privatnosti trendovi su koje OnlyFans nije započeo, ali ih je brzo i uspješno preveo na novo, naizgled beskrajno lukrativno područje.
Što se tiče komercijalnog aspekta OnlyFansa, teško je zamisliti da se on neće razvijati u istom smjeru kao i tolike inicijative gig ekonomije dosad (primjerice, Uber i Wolt). Iza obećanja da ćemo postati ekonomski neovisni kreatori vlastite uzbudljive svakodnevnice začas se ocrta stvarnost u kojoj smo sami svoji eksploatatori i tlačitelji – dok nam ritam rada diktiraju što posredničke agencije, što goli algoritmi. Kad je prostor rada ljudska intima, a njegov ključni dio čini uprizorenje fantazija, mogućnosti za takve obrate naizgled su beskrajne.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
