Istraživački rad u arhivima nije uvijek uzbudljiv. Provedemo sate prolazeći kroz materijal koji je često repetitivan, nevažan za naše istraživanje ili, budimo iskrene, jednostavno dosadan. Ipak, tu i tamo naiđemo na dragocjen izvor koji nam odmah privuče pažnju. Baš jedan takav izvor je impresivna knjižica The Family Wash.1 Ova kratka studija o praksama pranja rublja, koju su pripremile i objavile pripadnice međunarodnog zadružnog pokreta 1927. godine, ostala mi je u sjećanju kao puna potencijala za znanost, obrazovanje i aktivizam.
Velik broj izvora o radničkoj povijesti izostavlja ili podzastupa žene. Pisanje povijesti ženskih radničkih borbi često je i samo borba da pronađemo žene u dostupnim izvorima.2 Međutim, postoje izvori kao što je The Family Wash, koji govore o iskustvima žena, detaljno opisuju brojne aspekte njihova plaćenog i neplaćenog rada, a osmislile su ih i kreirale same aktivistkinje. U njima ne moramo „otkrivati“ glasove žena; oni su dio ženske proizvodnje znanja.
Dok sam uživala u ponovnom čitanju knjižice, razmišljala sam o tome kako bi ta proizvodnja znanja mogla biti korištena u različitim istraživačkim područjima. Vođena s nekoliko ključnih citata, ovdje istražujem potencijal knjižice The Family Wash za doprinos nekolicini (od više mogućih) područja: povijesti rada, urbanim studijima i studijima svakodnevnog života.
Malo konteksta
Studiju The Family Wash objavila je Međunarodna zadružna organizacija žena (International Co-operative Women’s Guild, ICWG) – ženska organizacija unutar međunarodnog zadružnog pokreta, koji se smatra dijelom radničkog pokreta. ICWG je osnovan ranih 1920-ih godina kao organizacija koja predstavlja domaćice iz radničke klase. Aktivistkinje ICWG-a bavile su se mirovnim aktivizmom, položajem žena u zadružnom pokretu, nekim temama iz područja građanskih i političkih prava žena te – s obzirom na to da se radilo o organizaciji domaćica – neplaćenim ženskim reproduktivnim radom. U aktivnostima zagovaranja i proizvodnje znanja, organizacija je pokrivala teme kućanskih poslova, odgoja i brige o djeci, prehrane, itd.3
The Family Wash bila je jedna od prvih publikacija ICWG-a koje su pokušale pronaći rješenja za određene aspekte kućanskog rada. Ova knjižica sintetizira informacije o praksama pranja rublja iz više od 15 zemalja – uglavnom europskih, ali daje podatke i za Japan, Australiju, Novi Zeland i SAD. Temeljena na ispunjenim upitnicima, knjižica opisuje korake pranja rublja, navodi različite metode i opremu, te upozorava na opasnosti pri radu.
Ukratko, saznajemo da su žene radničke klase tijekom 1920-ih uglavnom rublje prale same i da je proces od iskuhavanja do peglanja odjeće mogao potrajati i po nekoliko dana. Radile su u neadekvatnim uvjetima, morale su nositi težak teret, a u većini slučajeva nisu imale odgovarajuću opremu.
Poboljšanje očitog: povijest rada
„Što je rješenje za pranje rublja – taj najteži zadatak domaćice?“ ključno je pitanje na koje se daje odgovor na zadnjim stranicama studije The Family Wash. Naišla sam na ovu knjižicu tijekom istraživanja rodne i radne povijesti ICWG-a te sam ju analizirala kao dio ICWG-ovog međuratnog aktivizma u području reproduktivnog rada. I dok sam istraživala dinamiku između socijaldemokratkinja i komunistkinja u organizaciji, istaknula sam proizvodnju znanja i rješenja koja su aktivistkinje iz zadružnog pokreta nudile za olakšavanje tereta koji je ovaj teški rad stavljao na leđa žena iz radničke klase. Rješenja su varirala od pristupačnih perilica rublja i ostale opreme, preko većeg broja praonica u stambenim zgradama, do socijalizacije pranja rublja pod kontrolom zadruga. Ovo je jedan od najočitijih potencijala ovog izvora: orodnjavanje povijesti rada širenjem spektra radničkih aktivizama s aktivizmom povezanim s reproduktivnim radom.
Svojim pedantnim pristupom aktivnosti pranja rublja – koji uključuje detaljiziranje i kritiziranje metoda iskuhavanja, pranja, ispiranja, izbjeljivanja, sušenja i glačanja – The Family Wash prikazuje reproduktivni rad kao naporan rad. Daje uvid u radne i životne uvjete, poput fizikalnosti ovog rada, zdravstvene opasnosti koja dolazi od praškova, sapuna i pare, neadekvatnosti radnog mjesta (koji je često kuhinja), koji su još uvijek na marginama povijesti rada i svakako vrijedni istraživanja.
Nakon ukazivanja na teškoće, knjižica zagovara više (električnih) uređaja kako bi se proces pranja rublja ubrzao, a žene poštedjelo. Pomaže nam bolje razumjeti borbu međuratnih zadružnih aktivistkinja za pristupačne uređaje poput električnih perilica. Analiza njihova razmišljanja i argumentiranja može doprinijeti znanstvenim debatama o utjecaju tehnološkog napretka na kućanski rad i količinu posla za žene.4
Oblikovanje gradova: urbani studiji
Te su praonice ili u podrumu, kao u mnogim skandinavskim i srednjeeuropskim kućama, i u nekoliko engleskih gradova, ili na tavanu kao u nekim velikim stambenim blokovima u Londonu i ponekad u Austriji, ili su nadograđeni uz kuću u prizemlju ili kao pomoćna zgrada u dvorištu. [The Family Wash, 5]
The Family Wash ukazuje na načine na koje su aktivnosti pranje rublja utjecale na urbanu arhitekturu i gradnju. Na primjer, u nekim su zemljama tada novi blokovi stambenih zgrada izgrađeni s pripadajućim praonicama – kao što pokazuje fotografija (vidi dolje) sobe za sušenje rublja u Wohnhausanlage Sandleiten, javnom stambenom objektu u Beču.
Knjižica daje uvid u život u urbanim i ruralnim područjima te povezuje kvalitetu zraka i stupanj industrijalizacije s najčešćim načinima pranja rublja. Za razliku od sela, žene u industrijskim područjima zbog zagađenog su zraka rijetko sušile odjeću vani.
Ipak, u početku je bilo poteškoća jer su žene morale platiti određen iznos za plaću muškarca zaduženog za strojeve i za električnu struju. Brojni su muževi smatrali da je to sasvim suvišan trošak, bolje bi bilo da žene opet same peru rublje. No, i neke od žena su se protivile novom sustavu jer su smatrale jeftinijim da same peru rublje … [The Family Wash, 9–10]
Ovaj citat objašnjava zašto su žene u Beču oklijevale koristiti vrlo dobro opremljene praonice ako nisu bile besplatne. The Family Wash govori o tome kako su rodni odnosi, nevidljivost poteškoća u pranju rublja i materijalne prepreke utjecali na odluke o korištenju raznih uređaja i o odlasku u komunalne, javne ili zadružne praonice. Šire gledano, daje uvid u to kako su potreba za uklanjanjem ovog rada iz vlastite kuhinje te aktivistički napori da se smanji opterećenje žena utjecali na urbani život.
Knjižica, dakle, može poslužiti za istraživanja u polju urbanih studija o tome kako su promjene u praksama pranja rublja utjecale na život u gradu, što je pitanje koje urbanisti_kinje – osim u radovima o programima javnog stanovanja – i dalje često zanemaruju.5
Organiziranje kućanskog rada: studiji svakodnevnog života
Znamo priču. Prvog dana je razvrstavanje prljavog rublja, hrpe zaprljanih stvari koje leže u svakom kutu. Zatim dolazi iskuhavanje. Žena i djeca provedu dan u zaraženoj atmosferi u često malenoj sobi, a muž dođe kući iz rudnika ili tvornice bez ikakve promjene osim mirisa ustajalog sapuna. Sljedećeg dana – dana pranja rublja – žena lomi leđa dižući kante vode, stavljajući kuhalo na peć, skidajući ga, ulijevajući vodu u kadu ili perilicu rublja – i usred sve te zbrke ona na neki način mora pripremiti obroke za obitelj… [The Family Wash, 3]
Urbani studiji dijele zanimanje za svakodnevne prakse sa studijima svakodnevnog života. Budući da detaljno opisuje kako su žene obavljale mnogo pojedinačnih, ali povezanih zadataka u procesu pranja rublja, The Family Wash je fantastičan izvor za sociološke, kao i povijesne studije svakodnevnog života. Knjižica ilustrira kako su rodni odnosi i materijalna stvarnost utjecali na ritam i prakse svakodnevnog života žena, ali i muškaraca i djece. Pokazuje „vremensku organizaciju svakodnevnog života“ u 1920-ima i može biti vrijedan izvor za studije koje istražuju tu temu.6
Također može biti od koristi istraživanjima koja raspravljaju „mehanizme (društvene odnose, kulturne konvencije, materijalnosti, vremenske ritmove) koji istovremeno organiziraju prakse pranja rublja u domaćinstvu na osobnoj razini, razini kućanstva i društvenoj razini“.7
Umjesto „umjesto zaključka“
Što povijesni subjekti, u ovom slučaju radničke aktivistkinje iz zadružnog pokreta, ostavljaju za sobom nama istraživačicama? Kako nam njihova proizvodnja znanja može pomoći da dobijemo potpuniju sliku povijesnih, urbanih, ali i svakodnevnih životnih procesa? Ukratko sam natuknula neke aspekte mogućih odgovora na ova pitanja, ali postoji mnogo više u studiji The Family Wash što bi moglo nadahnuti i informirati nova istraživanja. Dajte joj šansu.
Prevela i prilagodila: Jelena Tešija
Tekst je izvorno objavljen na blogu organizacije mladih istraživačica u polju ženske i rodne povijesti “fernetzt”, a nastao je na temelju istraživanja u sklopu projekta ZARAH.
- The Family Wash: An International Study. (London: International Co-operative Women’s Guild, 1927.), U DCX/2/3 Conference File for Stockholm, Hull History Centre, Hull, England. Dostupno u ZARAH DB: https://public.zarahdb.eu/document/254. Za više informacija o zbirci istraživačkih podataka i dokumenata ZARAH DB, vidi esej Alexandre Ghiț: https://public.zarahdb.eu/for-researchers ↩︎
- Veronika Helfert and Zhanna Popova, “Finding Women in the Sources: An Introduction to the ZARAH Blog Series I,” ZARAH Blog (blog), 30. rujna 2020. https://zarah-ceu.org/finding-women-in-the-sources-an-introduction-to-the-zarah-blog-series-i ↩︎
- Jelena Tešija, “‘Millions of Working Housewives’: The International Co-operative Women’s Guild and Household Labour in the Interwar Period,” Journal of Contemporary Central and Eastern Europe 31/2 (2023). ↩︎
- Jedna od klasičnih studija u ovom polju je: Ruth Schwartz Cowan, More Work for Mother: The Ironies of Household Technology from the Open Hearth to the Microwave (New York: Basic Books, 1983). ↩︎
- Sophie Watson, “Mundane Objects in the City: Laundry Practices and the Making and Remaking of Public/Private Sociality and Space in London and New York,” Urban Studies 52, br. 5 (travanj 2015.) ↩︎
- Dale Southerton, “Re-ordering Temporal Rhythms: Coordinating Daily Practices in the UK in 1937 and 2000,” u Time, Consumption and Everyday Life: Practice, Materiality and Culture, ed. Elizabeth Shove, Frank Trentmann, and Rick Wilk (Berg Publishers, 2009.) ↩︎
- Josephine Mylan and Dale Southerton, “The Social Ordering of an Everyday Practice: The Case of Laundry,” Sociology 52, br. 6 (prosinac 2018.) ↩︎
