Uprava za rodnu ravnopravnost, najvažnija platforma odgovorna za osiguranje rodne ravnopravnosti u Srbiji je ukinuta. Razlog? S obzirom na ekonomsku situaciju u zemlji, ona trenutno nije prioritet.
Osim što će navedena odluka direktno utjecati na kvalitetu života i zaštitu ljudskih prava, opozicija i civilni sektor ukazuju da bi takva odluka mogla naštetiti srpskom pristupanju EU zbog ratificiranih međunarodnih ugovora. Nakon ukidanja Uprave nikakva strategija ili tijelo nije formirano, dano je samo puko obećanje o novoj strukturi koja će zamijeniti Upravu.
Gordana Čomić (Demokratska stranka) podnijela je amandman kojim nastoji spriječiti ukidanje Uprave za rodnu ravnopravnost. Prilikom obrazloženja amandmana istaknula je: „ukidanje Uprave za rodnu ravnopravnost je nepotrebna šteta, a ne novčana ušteda“. Šteta je veća tim više što je Uprava bila vezana za važne projekte kao što su Nacionalna strategija i Nacionalni plan za primjenu UN Rezolucije 1325 Žene, mir i sigurnost.
Isticanje ekonomskog faktora doista je neuvjerljivo budući da se prošle godine iz budžeta za Upravu izdvojilo samo tri milijuna dinara, dok su neka druga tijela, kao što je Kancelarija za dijasporu ili Kancelarija za religiju pri Vladi Srbije dobile 325, odnosno čak 817 milijuna.
Budući da je Uprava za rodnu ravnopravnost bila dio Ministarstva rada i socijalne politike, dio obrazloženja odluke o ukidanju odnosio se na preporuke UN-a, OSCE-a i Europskog instituta za rodnu ravnopravnost da se formira potpuno nezavisno tijelo koje bi implementiralo principe rodne ravnopravnosti na svim razinama.
Govoriti o hipotetičkoj organizacijskoj strukturi koja će zamijeniti Upravu, a ne podnijeti amandman kojim se definira, bio je jasan signal da vladajuća stranka nema spremno rješenje koje bi odgovorilo na te zahtjeve, pa je umjesto odgovora na to pitanje, javnost mogla zaključiti kako je pozadina ubrzanog ukidanja Uprave zapravo politička.
Također, usprkos pozitivnim koracima na polju rodne ravnopravnosti, među argumentima se našla i primjedba da se dosadašnje rukovodstvo „neodgovorno odnosilo prema svojim obavezama“, bez koordinacije matičnog Ministarstva, te da se rad Uprave svodio „isključivo na rad na projektima“ koji je osiguravao „izvor financiranja za određeni zatvoreni krug nevladinih organizacija“.
U saborskim klubovima i medijskim krugovima, šuška se da je u pitanju zapravo politički obračun između nekada vladajuće Demokratske stranke, čiji su kadrovi u Upravi i Srpske napredne stranke koja želi postaviti svoje ljude ili naprosto sabotirati opoziciju. Libela…
