U Radničkom domu u Zagrebu ove je srijede održana tribina pod nazivom Vrtići za sve, koju je organizirala udruga Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) u suradnji sa Sindikatom obrazovanja, medija i kulture (SOMK).
Na tribini su sudjelovali/e: Dubravka Canjko (SOMK), Božica Žilić (SOMK), Marija Šinković Bečić (Udruga roditelja Vrtić za sve), Davorka Makarović Malenica (Udruga RODA) i dr. sc. Teo Matković (Hrvatski zavod za zapošljavanje).
Moderatorica Jelena Miloš (BRID) je u uvodnoj riječi istaknula da je ovo prva u nizu tribina u koje će se baviti sustavom predškolskog odgoja i obrazovanja. Nastojat će se analizirati postojeće stanje i zajednički promisliti o mogućim rješenjima.
Posebno je naglasila potrebu približavanja i povezivanja sindikata, znanstvenica/znanstvenika, organizacija civilnog društva i šire javnosti prvo u prepoznavanju zajedničkih interesnih točki, a onda i u organiziranom djelovanju u smjeru otklanjanja postojećih problema.
Kako stoji u najavi tribine, problemi vezani uz sustav predškolskog odgoja i obrazovanja ponajprije proizlaze iz decentraliziranog sustava socijalne skrbi. O ovim se pitanjima odlučuje na lokalnim razinama (financiranje vrtića, primjerice, ovisi o stanju i raspodjeli financija u lokalnoj samoupravi), a jedinstveni minimalni zahtjevi koji bi trebali biti zadovoljeni na razini države, nisu definirani. Istaknuto je također ‘postupno povlačenje socijalne države te prepuštanje socijalnih i javnih servisa natjecateljskoj i profitnoj logici tržišta’.
Izlaganja je započeo dr.sc.Teo Matković s prikazom stanja sustava odgoja, obrazovanja i skrbi djece predškolske dobi u RH koncentrirajući se na probleme velikih regionalnih razlika u kapacitetima, cijeni i kvaliteti vrtića koje ne jenjavaju desetljećima (u istočnim županijama Hrvatske vrtićkom je skrbi obuhvaćeno oko 20% djece, dok u Gradu Zagrebu ova brojka prelazi 80%).
Predškolski odgoj i obrazovanju je u odnosu na ostale razine obrazovanja, najmanje razvijen i najmanje dostupan. Budući da je riječ o razini obrazovanja koje ima ključnu ulogu u razvoju kognitivnih i socijalnih vještina polaznika/ca, a time i u izjednačavanju njihovih životnih šansi, poražavajuća je činjenica da tek nešto više od 50% djece obuhvaćeno vrtićkom skrbi, naglasio je Matković.
Napomenuo je također kako se u slučajevima ispadanja iz vrtičkog sustava, usklađivanja obiteljskih i obveza na plaćenom poslu – prelama na ženskim leđima. Dakle, direktna posljedica nedostatka skrbi za djecu je neaktivnost žena na tržištu rada iz koje se one, i to posebice one nižeg socioekonomskog statusa, teško izvlače.
Matković je svoje izlaganje zaključio izjavom da ‘svaki roditelj u krugu svog življenja mora imati vrtić koji si može priuštiti’.
Razgovor je nastavila Marija Šinković Bečić iz Udruge roditelja Vrtić za sve koja postoji od 2010. godine i broji oko 3000 članica/članova, mahom roditelja djece koja su izostavljena iz programa skrbi zbog niza razloga.
Radi se o nezavisnoj udruzi čiji je primarni cilj ostvarenje prava svakog djeteta na smještaj u ustanovi za predškolski odgoj, a njezine aktivnosti se uglavnom sastoje od konstantnog pritiska na političke aktere poradi ostvarivanja većih smještajnih kapaciteta te transparentnih i nediskriminirajućih kriterija za upis djece. Jedna je od važnijih funkcija udruge stoga podrška obespravljenim roditeljima i djeci.
Šinković Bečić je naglasila kako je tema vrtića postala dio predizborne propagande, a da se na konkretnim poboljšanjima ne radi.
Posebno je naglasila problem obuhvaćenosti djece jasličkom skrbi (tek 20%). Posljedice situacije u kojoj dijete od 0-3 godine nemate gdje smjestiti su nemogućnost povratka na posao, a onda i velika pauza u zapošljavanju. Ako se ovome pridoda i nerazumijevanje poslodavaca, roditelji ( i to uglavnom majke), u konačnici odustaju od potrage za poslom.
Alternativa jaslicama, dadilje, su preskupe za prosječnu hrvatsku obitelj. Čak i ako je ova opcija roditeljima priuštiva, ništa se ne može mjeriti sa blagodatima koje prolazak kroz kolektivno iskustvo odgoja, skrbi i obrazovanja ima za djecu, složile su se sve sudionice tribine.
U zaključku se osvrnula na niz problema koji bi se trebali riješiti: od suludo dugog čekanja na mjesto u vrtiću (do 3 godine!), prevelik broj djece u grupama, kao i na kriterije koji prednost daju djeci obaju zaposlenih roditelja što diskriminira cijeli niz skupina roditelja itd.
Ispred Sindikata obrazovanja medija i kulture govorile su Božica Žilić i Dubravka Canjko koje su se osvrnule na rad lokalnih samouprava, državni pedagoški standard i probleme koje brinu i trpe odgajateljice i odgajatelji te o sindikalnom organiziranju i nužnosti istog.
Božica Žilić je predstavila istraživanje o posljedicama nepoštivanja Državnog pedagoškog standarda, pogotovo u broju djece po skupinama, koji, za neke dobne skupine čak dvostruko premašuje propisan broj djece po odgojitelju/ici.
U nastavku je izložila neke od akcija koje su dosad poduzele, primjerice, zahtijevale su od županija da se donese Plan i razvoj mreže dječijih vrtića koji bi pokazao kolliko je svaki vrtićki objekt podkapacitiran (u kvadratima koji su propisani po djetetu i broju teta po djetetu) u svakoj jedinici lokalne samouprave.
Naglasile su kako je posao odgajateljice u vrtiću zvanje koje zahtjeva razne vještine i znanja, mnoštvo strpljenja, ljubavi i odgovornosti, a u ovakvim uvjetima rada degradira se i struka i ljudi unutar struke.
Na tribini se čulo mnogo puta kako predškolski odgoj nije čuvanje djece, ili, kako je slikovito opisala Dubravka Canjko, ‘i kokoši u Europskoj uniji imaju više kvadrata nego djeca u hrvatskim vrtićima’.
Neki od problema s kojima se susreću odgajateljice/odgajatelji u vrtićima su neplaćeni odrađeni prekovremeni sati. Prekovremeni se pretvaraju u slobodne dane, koje nisu u mogućnosti iskoristi zbog manjka zaposlenih po objektu.
Odgoj, obrazovanje i skrb djece treba se gledati kao socijalna investicija i doprinos jačanju društvene kohezije, dok trenutačni sustav od malih nogu kroji društvo nejednakih mogućnosti.
Piše: Gloria Grujić
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
