Švedski je parlament velikom većinom glasova usvojio zakon kojim se silovanje redefinira kao svaki oblik seksualnog odnosa bez izričitog pristanka.
Novi zakon stupa na snagu 1. srpnja, a za njega je glasovalo čak 257 od ukupno 349 zastupnika/ca. Zakonom se svaki seksualni odnos za koji nije dobiven verbalni ili drugačiji pristanak može tretirati kao silovanje, dok je dosad za to bilo nužno dokazati da je napadač koristio silu, prijetnje silom, ili pak iskoristio ranjivo stanje napadnute osobe.
Ovime se Švedska svrstala među zemlje koje svoje zakone o silovanju temelje na konceptu pristanka, a ne fizičkog nasilja ili pružanja aktivnog otpora.
U Europi je takvih zemalja svega desetak, uključujući Njemačku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irsku, Island, Belgiju i Cipar. Pritom ove zemlje ne dijele jedinstvenu definiciju pristanka; u Švedskoj seksualni prekršaj postoji u svakoj situaciji u kojoj nije dan izričit pristanak (tzv. Yes Means Yes zakon), dok u Njemačkoj izostanak pristanka postoji tek ako se napadnuta osoba verbalno usprotivila (No Means No). Pritom njemački zakon, donesen 2016. nakon navodnog masovnog seksualnog napada u Kölnu na Novu godinu, omogućuje i lakšu deportaciju imigranata osuđenih za seksualne napade.
Švedski ministar pravosuđa Morgan Johansson uvjeren je da će zakon potaknuti šire kulturne promjene u Švedskoj te da bi „trebao usaditi u svakoga dječaka i muškarca u Švedskoj da je stanje takvo kakvo jest. Da moraš osigurati da je osoba s kojom namjeravaš imati spolni odnos voljni sudionik.“
No, Švedska odvjetnička komora skeptična je naspram novog zakona, pošto ne mijenja uvjete dokazivanja krivnje, tj. mora se dokazati da se zločin dogodio i da je postojala neupitna namjera. [V.Ć.] indy100/The Independent…
