Objavljeno

‘Šojka rugalica’ potaknula prosvjede protiv tajlandske vlade

Tajlandski premijer, general Prayut Chan-ocha, suočen je s velikim problemima, a ono što iznenađuje jest činjenica da spomenute probleme izaziva novi nastavak fantasy filma Igre gladi. Naime, treći dio ove popularne franšize odgovoran je mnogobrojne javne iskaze građanskog neposluha usmjerenog protiv vladajuće vojne hunte.

Za one koji nisu upoznati s ovim hit-serijalom, riječ je o teškim životnim nedaćama koje su snašle podčinjene stanovnike/ce okolnih okruga vladajućeg Kapitola. Oni su posve prepušteni na milost i nemilost brutalnog autoritarnog režima sa sjedištem u izmišljenoj, futurističkoj prijestolnici.

General Prayut ne može spriječiti ljude u stvaranju analogija sa situacijom u Tajlandu, a početak prikazivanja trećeg filma pružio ljudima još jednu priliku da javno istaknu sve sličnosti sa zemljom u kojoj žive. Primjerice na premijeri održanoj u Londonu, skupina prosvjednika je mahala bijelom zastavom sa sloganom „District Thai“.

Iz filma su također preuzeli pozdrav s tri uzdignuta prsta kao simbol otpora nedemokratskom, neustavnom vojnom preuzimanju vlasti. No, osim aluzijama na film građani su prosvjedovali i na druge načine. Kad je vojna hunta državnim udarom 22. svibnja ove godine preuzela vlast i zabranila veća okupljanja i javna negodovanja protiv režima, građani su iskazali nezadovoljstvo mirnim oblicima prosvjeda. Sjedili su u tišini čitajući klasik Georgea Orwella, 1984, jeli su sendviče u javnosti u znak sjećanja na suzbijanje prosvjeda ispred MacDonaldsa u središnjem Bangkoku, neposredno nakon državnog udara.

Odgovor hunte bio je brz. Knjiga je zabranjena, kao i javna potrošnja sendviča, dok je prkosno salutiranje postalo nezakonit čin. Nekoliko dana kasnije, jedan je student priveden zbog konzumiranja sendviča i čitanja Orwella, a tjedan dana kasnije ponovno je uhićen zbog držanja ulaznice za Igre gladi, dok su pak druga tri uhićena zbog nedozvoljenog salutiranja. Neka su kina otkazala sve projekcije filma, dok su se drugdje izvodile uz prisustvo vojske.

Unatoč vojnom zastrašivanju, tajlandska vlada ne može javnosti ograničiti pristup filmu, kao niti način na koji će ga interpretirati. Zabrana prodaje 1984 i konzumacije sendviča bila je djelotvorna jer su sasjekli u korijenu oblike prosvjeda ograničene na relativno malu skupinu ljudi. Ali zabrana američkih blockbustera posve je druga stvar.

Moć filma ima puno neposredniji i nezaustavljiv učinak. Taj je učinak najizraženiji u trećem nastavku upravo zbog tematiziranja vrhunca pobune. Emitiranja iz zloglasnog Kapitola neodoljivo podsjećaju na režimski kontroliranu tajlandsku televiziju, dok pobuna 13. okruga priziva u sjećanje tajlandsku političku krizu.

Uzimajući sve u obzir, ne smije se zanemariti potencijalna opasnost filmskog dramatičnog, romantičnog i pojednostavljenog prikaza revolucije. Borba dobrih i loših u kojoj je negativac poražen i stvari čudesno krenu na bolje nije realna u krutoj svakodnevici. Film u kojem potlačeni nakon dugotrajnog statusa quo uzimaju stvar u svoje ruke zvuči neodoljivo privlačno, no, istovremeno se ignorira manje dramatičan, ali iznimno važan proces opće transformacije društva, struktura vlasti i identiteta.

Dakle, Tajlandu ne treba lokalna Katniss, a ni oružana revolucija koju ipak velika većina odbija, već zajednička izgradnja novog društva.

Ipak, mora se priznati da je film snažna metafora. Može li izazvati revoluciju? Vjerojatno ne. No, globalna popularnost franšize znači da cenzura i zabrana projekcija u Tajlandu nisu opcija. [A.V.] The Conversation


Povezano