Objavljeno

‘Sekundarni poslovi’ u ženskoj domeni i u kući i u uredu

Ilustracija: Tara Jacoby

Činjenica je da žene obavljaju veću količinu kućanskih poslova u domaćinstvu. No, ta uloga žene prati i na poslu. Jeste li se ikada zapitali tko čisti zajednički frižider ili kuha kavu koju piju svi zaposlenici/e u vašem uredu? Tko je zadužen za organiziranje uredske proslave rođendana nekog od kolega/ica i čišćenje nereda koji nastane?

Odgovor je gotovo uvijek žena. Rijetko kad će muškarac dobiti zadatak da se pobrine za plastične tanjure i čaše na uredskoj zabavi.

Najčešće opravdanje za takvo ponašanje je to da su žene prirodno bolje u tome, i da bi muškarci samo napravili kaos ako bi se prihvatili toga. Da, većina žena se cijeloga života bavi takvim zadacima, no to ih ne čini urođeno boljima u njihovom izvršavanju. To je jednostavno naučeno kroz socijalizaciju, a ako ne ispune tu ulogu, žene su penalizirane, za razliku od svojih muških kolega.

Ako žena ostane do kasno na poslu pripremajući svoje kolege za važan sastanak, to je od nje i očekivano i ona za to neće dobiti nikakvo priznanje, dok će muškarac u istoj situaciji biti nagrađen. Isto tako, ako muškarac odbije pomoći kolegi s prezentacijom smatrat će se da je zauzet, dok će žena u istoj situaciji biti opisana sebičnom.

Takvo viđenje proizlazi iz jednostavne činjenice da se ženski rad ne cijeni koliko i muški, kao u ostalom niti njezino mišljenje. Ako žena i kaže svoj prijedlog, njezino mišljenje će u većini slučajeva biti odbačeno, ali ako muškarac ponovi isti prijedlog koju minute kasnije, on će biti prihvaćen i hvaljen.

Moguće da je takvo stanje stvari rezultat načina na koji su žene naučile definirati ženstvenost, kako kaže Tracy Moore za Jezebel. Naučene su da umanjuju svoj trud i rad. Žene su naučene da moraju imati besprijekorno čistu kuću i savršenu djecu i da se prave kao da to ne zahtijeva nikakav trud. Djevojčice rano nauče da ne iznose svoje želje i ambicije javno, dok dječaci uče da je doza agresivnosti i arogancije ne samo prihvatljiva, nego i poželjna.

Upravo zbog toga, nije čudno da žene više pomažu ‘iza kulisa’, dajući savjete kolegama, dok će muškarci više pomagati javno, naprimjer pojavljujući se na sastancima na kojima nisu obavezni. No, gdje u vašem CV-u da napišete koliko često su vas kolege pitale za savjet i koliko ste vremena proveli čitajući njihova izvješća? Nije stoga čudno što žene češće ‘izgore’ na poslu. Na 1000 zaposlenika, 80 žena više nego muškaraca kažu da osjećaju simptome ‘izgaranja na poslu’. Žene žrtvuju sebe da bi pomogle drugima, što je još jedno naučeno ponašanje.

Postavlja se pitanje kako promijeniti takvu situaciju. Ono što se čini najvažnije je da, kroz empatiju i brigu za drugoga, naučimo dječake i djevojčice da kao odrasli odbace sva rodna očekivanja oko doprinošenja na radnom mjestu. Jer ako svi doprinesu pri obavljanju sekundarnih zadataka, svi imaju priliku unaprijediti i tvrtku i društvo kao cjelinu, ali i doći do vrha. [V.U.]


Povezano