Objavljeno

Sama činjenica da je netko roditelj ne podrazumijeva kompetentnost za određivanje sadržaja i metoda podučavanja

Foto: Blaženka Divjak/Facebook

Izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju predložene od strane ministarstva Blaženke Divjak štetne su za djecu i neprovedive u sustavu obrazovanja, smatraju stručnjaci koji su se uključili u javno savjetovanje o tekstu predmetnog zakona.

Ministrica Divjak je, podsjetimo, odlučila udovoljiti pojedinim prohtjevima neokonzervativnih udruga, pri čemu očigledno nije vodila dovoljno računa o najboljim interesima djece i prosvjetnih radnika.

Zagrebačko psihološko društvo u svojim komentarima je ekstenzivno objasnilo zbog čega je nužno ograničiti pravo roditelja da samostalno odlučuju o odgoju djece. Naime, zakonske izmjene koje predlaže Ministarstvo znanosti i obrazovanja omogućile bi roditeljima da zabrane svojoj djeci pohađanje određenih međupredmetnih i interdisciplinarnih tema ili modula, poput građanskog i zdravstvenog odgoja.

Zakon o odgoju i obrazovanju (čl. 4) propisuje da će se učenici odgajati i obrazovati “u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima i pravima djece, osposobiti ih za življenje u multikulturalnom svijetu, za poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva.”

Gore navedene, zakonski definirane odgojne ciljeve nemoguće je postići ako se sadržaji međupredmetnih tema ostave na izbor roditeljima, objašnjava Zagrebačko psihološko društvo, dodajući da sama činjenica da je netko roditelj ne podrazumijeva kompetentnost za određivanje koje znanstvene spoznaje i dostignuća te koji sadržaji obrađeni kakvim specifičnim metodama poučavanja doista mogu ostvariti navedene ciljeve.

Konvencija o pravima djeteta i Konvencija o ljudskim pravima jasno propisuju da država najprije mora zaštititi najbolji interes djeteta, što uključuje i situacije u kojima dijete treba zaštititi od njegovih roditelja.

“Nama psiholozima iz prakse su, nažalost, dobro poznati slučajevi gdje roditelji nisu donosili odluke o odgoju djece u najboljem interesu djeteta, pa ponekad i kršeći pozitivne propise bivajući (seksualno) nasilni prema vlastitoj djeci, primjenjujući tjelesno kažnjavanje kao poželjne i primjerene odgojne mjere, podržavajući nasilno ponašanje svoje djece prema drugoj djeci, i tako dalje.”

Zagrebačko psihološko društvo upozorava i da se getoiziranjem djece u okvire ideoloških konstrukata njihovih roditelja stvara plodno tlo za razvoj predrasuda.

“Djeca u vrlo ranoj dobi razvijaju i usvajaju stereotipe i predrasude koje vide u svojoj okolini, te su sama često meta predrasudnog i diskriminirajućeg ponašanja, pa i vršnjačkog nasilja temeljenog na različitim pripadnostima (npr. zbog nacionalnosti, boje kože, religijskih praksi, ali i seksualne orijentacije, imovinskog statusa, izgleda itd.). No djeca su također i počinitelji takva nasilja. Stoga djecu treba poučiti o raznolikostima grupnih pripadnosti i grupnim pristranostima, jer im to omogućava bolje poznavanje grupnih razlika i socijalne konstrukcije svijeta, čini ih osjetljivijima da prepoznaju i odbace diskriminirajuća ponašanja i razviju empatiju, štiti samopoštovanje djece, posebno one iz stigmatiziranih grupa, te općenito pridonosi učenju ravnopravnosti i socijalne pravednosti”. Faktograf


Povezano