Više od 7 godina nakon erupcije globalne ekonomske krize, i žene i muškarci i dalje se nose s njezinim utjecajem na posao, sredstva za život, pristup socijalnim službama te uopće na mogućnost zbrinjavanja. Prema novom izvješću UN Women potrebno je odlučno djelovanje u smjeru unaprjeđivanja ženskih prava radi stvaranja prihvatljivog standarda življenja, kao i suočavanje s temeljnim uzrocima krize.
Glavnina političkih odgovora na situaciju uvelike je ignorirala specifičnosti izazova s kojima se žene suočavaju, pa tako UN-ova analiza postaje ključna u osvjetljavanju pristupa koji promiču dobrobit žena, njihovih obitelji i širih zajednica.
Mjere štednje nametnute od vlada, koje uključuju rezanje troškova socijalnih programa poput zdravstvenog osiguranja, osnovnoškolskog obrazovanja, besplatnih školskih obroka, službi za osobe s invaliditetom te subvencioniranje prehrane, goriva i prijevoza, imaju najveći utjecaj na žene koje preuzimaju na sebe većinu plaćenog i neplaćenog posla brige za djecu, starije i nemoćne.
Ženski posao također je ugrožen rezovima zapošljavanja u javnom sektoru, tradicionalno izvorom bolje zaštićenog posla.
U svojem izvješću, UN Women preporučuje 3 strategije kojima bi se javna politika udaljila od štetnih mjera koje sankcioniraju kućanstva s niskim prihodima, a pogotovo žene unutar tih kućanstava, te koje su doprinijele nejednakosti i produljenju recesije.
U skladu sa svojom obavezom prema ljudskim pravima, izvješće naglašava kako bi države trebale prioritizirati:
– zapošljavanje i egzistencijalnu podršku kako bi poboljšale ženska prava na rad i prava na radnom mjestu, te ekonomsku i socijalnu politiku koja ženama pruža šansu za zaradu i vještine koje su im potrebne da izađu iz krize, ali i pridonesu općem ekonomskom oporavku i prosperitetu
– bolju regulaciju financijskog sektora kako bi se spriječile buduće krize, uključujući i porez na financijske transakcije kako bi se obuzdale spekulacije i poduzimanje rizika te generirali resursi za investiranje u ljude i ‘realnu ekonomiju’
– ulaganje u socijalnu zaštitu, socijalne službe i službe za njegu kako bi se osigurale pristupačne i kvalitetne socijalne usluge, te poduzimanje aktivnih mjera za prepoznavanje, reduciranje i redistribuciju neplaćenih poslova njege. Ne samo da su ove investicije korisne za iskorjenjivanje siromaštva i rodnu jednakost, već i direktno utječu na produktivnost i ekonomski oporavak. [P.B.] UN Women…
