Objavljeno

Radnice u domaćinstvu započinju bitku za svoja prava

Nedavni slučaj indonezijske kućanske radnice Erwiane Sulystyaningsih čiji je bivši poslodavac ovog mjeseca proglašen krivim za cijeli niz optužbi podnešenih protiv njega, još je jedan primjer koji odražava dvostruku realnost Hong Konga kao grada modernog ropstva, no također i mjesta živog pokreta na uzlaznoj putanji prema očuvanju prava i digniteta radnica u domaćinstvu.

Zlostavljanja koja je ova žena pretrpjela: premlaćivanje, izgladnjivanje, deprivacija sna, zvuče kao da su iz druge ere, međutim zagovornici prava kućanskih radnica u Hong Kongu uvjeravaju nas kako je ova vrsta nasilja u usponu.

Dva su ključna elementa u Sulystyaningsihnom slučaju: njezina je agencija za regrutaciju radnika migranata znala za zlostavljanja te ju je prislila da ostane na radnom mjestu. Regrutacijska provizija u ovakvim agencijama iznosi oko 1900 američkih dolara, što znači da je približno pet mjeseci rada potrebno za otplaćivanje duga. Kako bi osigurale vraćanje zajma, agencije radnicama zadržavaju putovnicu i ostale dokumente, što ih automatski smiješta u robovlasnički odnos.

Osim toga, u Hong Kongu postoje mnoge restrikcije koje su nametnute kućanskim radnicama migranticama, a koje ih čine osobito ranjivima na ekstremno zlostavljanje. Od njih se zahtijeva da žive sa svojim poslodavcima, štoviše, istog dana kada je objavljenja Sulystyaningsihina presuda, četiri su radnice uhapšene u imigracijskoj raciji zbog kršenja ovog zakona. Mogućnost zlostavljanja uključujući silovanje i fizičko nasilje veća je u kohabitacijskom odnosu.

Fish Ip, honkonška braniteljica prava kućanskih radnica, navodi porast otvaranja ovakvih radnih mjesta u Hong Kongu što povezuje sa povećanom potrebom za brigom o starijima. U mnogim nacijama briga za umirovljenike jedno je od najbrže rastućih zanimanja budući da napredak u zdravstvu omogućava dulji životni vijek. Fish Ip vjeruje kako su zakoni neadekvatni te izlažu radnice opasnostima eksploatacije i zlostavljanja. „Hong Kong zahtijeva od poslodavaca isplaćivanje minimuma od 15 tisuća honkonških dolara, što je vrlo niska isplata koja se nije mijenjala godinama.“

Dok je presuda u Sulystyaningsihinom slučaju donesena u njezinu korist, ona i dalje pati od glavobolja i nedostatka sluha zbog zlostavljanja. Ona je jedna od procijenjenih 100 milijuna radnica globalno koje su žrtve kulture koja obezvređuje i dehumanizira rad u domaćinstvu. No također je i dio rastućeg pokreta u Hong Kongu i diljem svijeta koji se bori za sigurnost, dostojanstvo i bolje prilike za ovu radnu snagu u kritičnom položaju te koji obećava iznošenje rada u domaćinstvu na svjetlo dana i u prvi plan naših ekonomija.

Relativno nova Globalna konvencija o radu u domaćinstvu Internacionalne radne organzacije finalizirana 2011. godine je svakako korak naprijed, no nije dovoljna. Moramo osigurati njezinu globalnu ratifikaciju i provođenje, te osigurati prostor za organizacije poput Indonesian Domestic Workers Union i International Domestic Workers Federation i njihov daljni rast. [P.B.] TheGuardian


Povezano