Objavljeno

Mlade žene na tržištu rada: Ustrajnost poraznih statistika bez jasnog rješenja

Na okruglom stolu o mogućnostima zapošljavanja mladih visokoobrazovanih žena pod naslovom Motivirane, školovane, nezaposlene: izazovi za mlade žene na tržištu rada u Hrvatskoj, u organizaciji Ureda za informiranje Europskog parlamenta u RH, jučer se povodom 8. Marta, govorilo u Kući Europe u Zagrebu. 

Na predstavljanju su sudjelovale autorice istraživanja o ravnopravnosti spolova u obrazovanju uključenog u studiju Gender Equality, Unemployment and Lifelong Learning in Europe – Impact on Life Chances of Young Women, nastalog u suradnji Centra za ženske studije, te organizacija Mediterranean Institute for Gender Studies, Nicosia (Cipar) i Casa internazionale delle donne, Trst (Italija), kojeg su predstavile autorice Leda Sutlović i Zorica Siročić.

Centar za ženske studije, koji ove godine bilježi 20. obljetnicu izvaninstitucionalnog obrazovanja žena (a odnedavno i muškaraca) o rodnim temama, trenutno je jedino referentno mjesto u Hrvatskoj koje se sustavno bavi ovom problematikom. Kako je istaknula ravnateljica studija Rada Borić, sva sveučilišta u Hrvatskoj (osim studija računarstva) bilježe iznad 70% diplomiranih žena u ukupnom broju koje unatoč tome teže pronalaze posao ili bivaju potplaćene čak i do 25%. Gdje su nestale mlade, obrazovane žene na tržištu rada, pokušalo se odgovoriti na okruglom stolu.

Rodna segregacija na tržištu rada

Cilj je gore spomenutog istraživanja bio mapirati položaj visokoobrazovanih žena na tržištu rada, kojih u Hrvatskoj od 90-ih pa na dalje ima sve više. Unatoč tome, rodna segregacija prisutna je u obrazovnom sustavu, pa žene tako čine preko 90% zaposlenih u odgajateljskoj, zdravstvenoj, učiteljskoj i socijalnoj skrbi; dok u računarstvu, građevinarstvu i zanimanjima koji uključuju teže fizičke aktivnosti prevladavaju muškarci. K tome, žene čak i unutar struka gdje prevladavaju zarađuju i do 25% manje te su slabije prisutne na višim pozicijama.

Glavni razlog tome povratak je stari problem uloge žene u društvu: od socijalne reprodukcije do dvostrukih zadataka koji ubrajaju i brigu o obitelji i karijeri. Spomenuta segregacija posljedično tako vodi nakupljanju diskriminacije tijekom čitavog života: od obrazovanja do radnog vijeka žena koje opterećenost i sekundarni (privatni) angažmani dovode do smanjenih mirovina.

Da bi se postojeće stanje promijenilo potrebne su odgovarajuće socijalne politike. Aktualna nacionalna politika za ravnopravnost spolova, premda stavlja naglasak na potrebu stjecanja ravnopravnog znanja unutar obrazovnog sustava i poticanje rodne ravnoteže prilikom zapošljavanja, ipak kaska. Sve su mjere u skladu s preporukama i praksama razvijenih europskih zemalja, međutim, njihova je provedba jedva parcijalna – a kao jedno od rješenja nameće se institucionalizacija rodnih i ženskih studija.

Kako su istaknule predstavnice CŽS-a, između ostalog, potrebno je sustavnije izučavanje rodno-obrazovne tematike koja je u mnogim europskim zemljama prisutna još od 70-ih godina prošlog stoljeća dok kod nas postoji svega parcijalno u okviru Filozofskih fakulteta u Zagrebu, Rijeci i Zadru. Komunikacijske i verbalne vještine, timski rad i još štošta pozitivna su posljedica za žene koje polaze rodne studije ili rade u inicijativama koje se bave ženskim i rodnim pitanjima.

Ženama su nepoznati instrumenti zaštite prava

Unatoč velikom broju visokoobrazovanih žena, one na tržištu rada čine većinu nezaposlenih, istaknula je Helena Štimac Radin iz Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH. Nedavno objavljena studija Instituta za društvena istraživanja postavila je pitanje studenticama i studentima smatraju li da će im spol predstavljati prepreku na tržištu rada. Iako je većina njih odgovorila kako ne vide potencijalni problem, činjenica je da se s pravom diskriminacijom susreću tek nakon diplome.

Prilikom potrage za poslom česta su diskriminatorna pitanja o planiranju obitelji, ali i van toga generalno imaju minus zbog raširenih stereotipa na tržištu rada, duboko ukorijenjenih u strukturama društva.

Unatoč solidnom pravnom okviru, većina građanki ga ne poznaje. Ženama su instrumenti zaštite njihovih prava i prava u procesu rada nepoznati, a s tom svrhom je potrebno voditi različite kampanje i educirati. Jednostavnog odgovora kako dokinuti ovu diskriminaciju – nema.

K tome, pronaći posao unutar znanstvene zajednice ženama je danas teže nego ikad, istaknuto je na okruglom stolu. Razlozi su tome manjak radnih mjesta ali i nesigurnost istih zbog niza specifičnih nesretnih okolnosti. Iako znanstvenih novakinja ima podjednako kao i novaka, nakon deset i više godina u sustavu ostaje manje žena, a unutar njega lakše i češće napreduju muškarci.

Što nakon 8. marta?

Obilježavanje 8. Marta i ove je godine prigodno u fokus javnosti stavilo niz akcija organizacija civilnog društva koje se bave statusom žena u društvu. Ostaje, međutim, pitanje što se po pitanju prava žena radi ostatak godine, kakve projekte i edukacije će nezavisni sektor provoditi, ali i kakva će primjerice biti strategija Europskog parlamenta kada im istekne aktualna godina za bavljenje položajem žena u društvu.

Zabrinjavajuća je činjenica da se na jučerašnjem predstavljanju nije pojavio niti značajan broj predstavnika i predstavnica sindikata, kao ni predstavnika primjerice većih tvrtki i trgovačkih udruženja koji sustavnu diskriminaciju prilikom zapošljavanja visokoobrazovanih žena provode.

Je li i kakav iskorak napravljen prema njima da dođu i poslušaju greške koje se unutar sustava ponavljaju? Na kraju krajeva, pitanje je i koliko je uspješan čitav niz alata koje udruge civilnog društva provode za unaprjeđenje statusa žena na tržištu rada kada još uvijek ne poznajemo dovoljno javnih slučajeva diskriminacije, što iz straha žrtvi, a što iz njihove neupućenosti u pravni mehanizam.

Osmi mart stoga nije i ne bi trebao biti jedino vrijeme kada se s ovim problemom suočavamo i o njemu javno govorimo, posebice kada se iz godine u godinu samo ponavljaju statistike (uz minorne razlike u postotcima) pred jednim te istim akterima društva.

 

Piše: Marino Čajdo

Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Povezano