Antidiskriminacijska politika na radnome mjestu štiti duhanske korisnike/ce u više država nego LGBT populaciju i pacijente/ice koji/e puše medicinsku marihuanu. Razne zaštite govore o tome kako se sporo zakonodavci adaptiraju na promjenu javnoga mišljenja i državne zakone.
Amerikanci/ke podržavaju LGBT prava i legalizaciju marihuane više nego ikada, no u mnogim državama samo korisnicie najsmrtonosnije droge u državi imaju pravnu zaštitu.
Pušače i pušačice od diskriminacije na radnome mjestu štiti 29 država, što znači da radnici/e pri zapošljavanju ne mogu biti otpušteni/e ili odbijeni/e zbog pušenja duhana.
Ovi zakoni dolaze u različitim oblicima: 17 država eksplicitno štiti pušač/ice duhana, osam njih štiti zaposlenike/ice koji koriste zakonit proizvod izvan radnoga mjesta, i četiri štiti zaposlenike/ce koji/e sudjeluju u zakonitim aktivnostima izvan radnoga mjesta.
Ove predostrožnosti zapravo tjeraju poslodavce da zaposle financijski zahtjevnije zaposlenike. Studija s Državnog sveučilišta u Ohiju koju je proveo jedan od istaživača/ica tvrdi da zaposlenik/ca koji/a puši, zbog gubitka produktivnosti od pauza za pušenje i troškova zdravstvene njege koji premašuju troškove osiguranja za nepušače/ice poslodavca stoji u prosjeku 6,000 dolara na godinu.
Na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta zaposlenici/e su zaštićeni/e u samo 18 zemalja.
Manjak zaštite može imati ozbiljne posljedice za LGBT radnike. Otprilike oko devet posto ljudi koji su otvoreno homoseksualci, lezbijke ili biseksualni bili su otpušteni ili odbijeni pri zapošljavanju na osnovi svoje seksualne orijentacije, a 38 posto njih je zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta bilo uznemiravano na poslu u vremenskom razdoblju od pet godina, navodi se u studiji iz 2011. godine s LGBT orijentiranog Williams Instituta na Pravnome fakultetu UCLA.
Neki LGBT zagovornici/e tvrde da bi postojeći zakoni, posebice Akt o građanskim pravima iz 1964. godine, mogli biti korišteni u svrhu zaštite LGBT zaposlenika/ca. Međutim, dok sudovi ili kongres ne podupru takvo pravno tumačenje, ono ostaje na klimavom zakonskom tlu.
Kongres je odbio reagirati na prijedlog koji bi stvorio zaštitu za LGBT populaciju, a neke LGBT grupe odbacile su prijedlog zbog široke izuzetosti religioznih poslodavaca.
Od 23 države koje dopuštaju medicinsku marihuanu, samo osam ih štiti radna mjesta pacijenta/ice konzumenta/ice medicinske marihuane.
Nijedna od država koja dopušta rekreacijsku upotrebu marihuane (Colorado i Washington) očigledno nema zaštitu na poslu za korisnike marihuane, čak i ako je koriste isključivo izvan posla.
Manjak zaštite za korisnike marihuane vodio je do visoko profiliranih poslodavaca koji su zabranili korištenje droge. Wal-Mart je tako otpustio radnika s karcinomom zbog upotrebe medicinske marihuane, iako je radnik tvrdio kako je nikada nije koristio na dužnosti.
NFL također testira i suspendira igrače zbog korištenja marihuane, čak i ako žive u državama koje dozvoljavaju droge za rekreacijske i medicinske svrhe.
Mnogo toga, objašnjava Karen O’ Keete, iz Marijuana Policy Projecta, ima veze s ilegalnim statusom marihuane na državnoj razini. “Da je marihuana prepoznata kao legitimni lijek na državnoj razini” kaže, “postojeći državni zakoni mogli bi barem zaštiti korisnike medicinske marihuane.”
