U tjednu koji je za nama, svijet se oprostio od dvije zaista inspirativne žene, američke atletičarke Alice Coachman i južnoafričke književnice i dobitnice Nobelove nagrade za književnost Nadine Gordimer.
Alice Coachman bila je prva afroamerička atletičarka koja je osvojila zlatnu olimpijsku medalju, na Olimpijskim Igrama u Londonu 1948. godine, kada je u finalu skoka u vis, u svom prvom pokušaju skočila 1,68 m. Također, te je godine bila i jedina američka sportašica koja je osvojila zlatnu olimpijsku medalju.
Izvrsna je bila i u dvoranskom i vanjskom sprintu na 50 m, te u vanjskom sprintu na 100 m. Predstavljajući Tuskegee University, Coachman je trčala u štafeti 4 x 100 m 1941. i 1942. godine, te postala državna prvakinja. Primljena je u USA Track and Field Hall of fame 1975. godine i United States Olympic Hall of Fame 2004. godine. Umrla je u Albanyju, Georgia, 14. srpnja, nekoliko mjeseci nakon što je doživjela srčani udar. Imala je 90 godina.
„Alice je doslovno podigla ljestvicu svojim postignućima na OI 1948. godine, međutim činjenica da je bila olimpijska prvakinja samo je dio iznimnog nasljedstva koje ostavlja za sobom. Alice Coachman Davis, inspirirala je generacije atletičara/ki da daju najbolje od sebe“, stoji u izjavi američkog Olimpijskog odbora.
Književne ambicije, odvele su Nadine Gordimer u samo srce aparthejda, no kako kaže izvorno nije izabrala aparthejd kao svoj subjekt, ali bilo je nemoguće baviti se južnoafričkim životom i ne dotaknuti se represije, osobito kada su nacionalisti došli na vlast 1948. godine i sustav aparthejda se počeo uzdizati.
“Po prirodi nisam politična osoba”, rekla je Gordimer nekoliko godina kasnije. “Pretpostavljam da se moje pisanje, da sam živjela negdje drugdje, ne bi toliko reflektiralo politiku, ako uopće.” Međutim, spoj geografije i književnog traganja, odveo ju je temama nepravde i okrutnosti politike rasne podjele svoje zemlje, i nije ostavljala ni jedan kutak južnoafričkog društva neistraženim. Kroz njezina djela, međunarodni čitatelji su upoznali učinke 'ljestvice boja' i restriktivnih zakona koji su sustavno zatvarali kontakt među rasama.
Gordimer je autorica više od dvadeset književnih djela, uključujući romane i zbirke pripovijedaka, uz osobne i političke eseje i književne kritike.
Njezina prva knjiga priča, Face to face, pojavila se 1949. godine, a njezin prvi roman, The Lying Days četiri godine kasnije. Njezin drugi roman World of Strangers (1958), u JAR-u je bio zabranjen na 12 godina, kao i The Late Bourgeois World (1966), koji je bio zabranjen 10 godina. Zabranjen bio je jedan od njezinih najpoznatijih romana, Burger’s Daughter (1979), priča o kćeri obitelji revolucionara koja traži svoj put nakon joj otac ubijen boreći se za svoje ideje.
Gordimer nikada nije pritvorena ili progonjena zbog svoga rada, iako je uvijek bilo riskantno otvoreno pisati o represivnom vladajućem režimu. Umrla je 13. srpnja u Johannesburgu, s 90 godina. [V.U.] The Mary Sue/New York Times…
