Više od milijun mladih žena u Nepalu pogođeno je sindromom spuštene maternice. Uzrokovan prenaprezanjem i zanemarivanjem, on nastaje kada se mišići zdjelice i ligamenti opuštaju i slabe pružajući nedovoljnu potporu maternici, koja počinje kliziti i izlazi iz vagine.
Pushpa Mala iz Nepala pati od sindroma spuštene maternice već dvije godine. Kaže da joj je teško stajati ili sjediti, a česta pojava neugodnih mirisa stvara joj neugodu.
Od 13 milijuna nepalskih žena, njih 10% pati od bolova uzrokovanih prolapsom maternice. Iako je karakteristično da se javlja kod žena u menopauzi koje su imale jedan ili više vaginalnih poroda, može se dogoditi kod žena bilo koje dobi. U ovom slučaju uzrokovan je prenaprezanjem i nedovoljnim vremenom za oporavak između trudnoća ili trudnoćom u ranoj dobi.
Od rane zore pa do zalaska sunca, ove žene rade teške fizičke poslove, od prijenosa tereta do brige za životinje. „Pet dana nakon što sam rodila svoje treće dijete, rezala sam usjeve i maternica mi se prvi put spustila“, prisjeća se Lakshmi Devi, koja od tada osjeća konstantnu bol u stražnjem i donjem dijelu trbuha. Sa svojih 38 godina, majka je već šestero djece i doživjela je dva spontana pobačaja.
Svoju je bol međutim, u strahu i sramu, zatajila svojoj okolini. Bojala se, naime, da suprug, ukoliko sazna što joj se događa, s njom više neće moći imati spolne odnose, te će naći drugu suprugu.
Istraživanje Centra za Agro-ekologiju i razvoj iz 2007. godine je pokazalo da se žene s prolapsom maternice smatraju nečistima i izolirane su. Oko 32% žena nikome nije reklo o svom stanju, od čega 66% kao razlog šutnje navodi neugodu, a 10% ispitanica je smatralo da je prolaps maternice nešto što se ženama normalno događa.
Prije dvije godine, Devi se povjerila se teti, koja ju je odvela do ambulante nekoliko sela dalje kako ju nitko ne bi vidio i obavijestio supruga. Najveći strah tada bio je da će u ambulanti raditi samo muškarci, međutim odahnula je kada ju je primila liječnica, koja joj je umetnula gumenu vaginaletu, preporučivši da ih mijenja svakih nekoliko mjeseci kako bi se spriječila infekcija. Međutim, iako je doživjela olakšanje, na žalost nema vremena za redovite preglede i izmjenu vaginalete.
Iako je prolaps maternice globalni problem s kojim se susreće mnoštvo žena, međutim u Nepalu od najozbiljnijeg oblika ovog sindroma pati na desetke tisuća mladih žena u 20-im godinama. Mnoštvo faktora koji stoje iza ovako učestale pojave prolapsa maternice u Nepalu, uključujući rodnu diskriminaciju, nedostatak zdravstvene skrbi i obrazovanja, te desetljeća službenog zanemarivanja, stvorila su pravu krizu ljudskih prava, kaže Audrey Gaughran, direktorica globalnih pitanja Amnesty Internationala.
Žene i djevojke nemaju kontrolu nad svojim tijelima i životima. Mnoge ne mogu odlučiti da li ili kada će se udati ili imati djecu, hoće li koristiti kontracepciju ili koliko djece će imati. Čak i za vrijeme, te neposredno nakon trudnoće, mnoge žene rade naporan fizički posao, uslijed obiteljskih i društvenih očekivanja.
Sindrom prolapsa maternice obilježen je društvenom stigmom, zbog čega žene šute i ne traže pomoć, a mnoge niti ne znaju da im se može pomoći. Također, mnoge su uvjerene da su same krive za to što im se dogodilo.
Rješenje problema nije u zdravstvu i operacijama nakon kojih žene i dalje pate, tvrdi liječnica Aruna Uprety, treba raditi na prevenciji, osvještavanju i uklanjanju faktora rizika.
Zbog javne tužbe koju su 2008. Godine podnijele aktivistkinje za ženska prava, Vrhovni sud u Nepalu, prolaps maternice proglasio je ‘pitanjem ljudskih prava’, međutim malo toga se promijenilo. Vlada Nepala je pružila sredstava za potporu operacija prolapsa maternice, međutim ne postoji postoperativna skrb, te se i dalje ništa ne čini oko prevencije. Također, na operacije se dugo čeka, a od žena se traži i suprugov pristanak.
Iz Ministarstva zdravlja i populacije, za sljedeću godinu ipak najavljuju pomak na bolje. Operacije se više neće vršiti u zdravstvenim kampovima, nego u medicinskim institucijama, a zdravstveni djelatnici proći će kroz trening, kako bi mogli osvijestiti stanovništvo i pružiti bolje usluge reproduktivnog zdravlja. Iako je fokus i dalje usmjeren na operativne zahvate i medicinske tretmane, kažu da rade i na prevenciji, osobito dokidanju diskriminacije. [I.M.] AlJazeera…
