Objavljeno

Istraživanje: Transrodne osobe pate od tjeskobe kada društvo ne poštuje njihov rodni identitet

Svjetska zdravstvena organizacija pretprošlog je mjeseca najavila kako će obnoviti kategorizaciju mentalnih bolesti te od iduće godine ukloniti trasnrodnost s popisa mentalnih oboljenja. Mnogi su se tada zapitali na koji će način transrodnost biti klasificirana, točnije s kojom će se oznakom transrodne osobe moći uputiti svom liječniku ili liječnici kako bi dobile adekvatnu zdravstvenu skrb.

U toj dilemi uvelike pomaže najnovije istraživanje provedeno u specijalističkoj klinici Condesa u Mexico Cityju u kojemu je sudjelovalo 250 transrodnih osoba. Ispitanici i ispitanice u dobi starijoj od 18 godina retrospektinvno su ispitivani o raznim pitanjima vezanima uz njihov neizvjesni pravni status, kršenje ljudskih prava te prepreka s kojima se susreću prilikom dobivanja odgovarajuće zdravstvene skrbi.

Po završetku istraživanja predložena je rekonceptualizacija kategorija vezanih za transrodne identitete u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), kao i u predstojećoj Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD) -11, jer dosadašnja zdravstvena stanja ne zadovoljavaju definicijske zahtjeve mentalnih poremećaja.

Tim stručnjaka i stručnjakinja koji su radili/e na istraživanju željeli/e su utvrditi da li poteškoće i pogoršanje stanja, koja se smatraju esencijalnim karakteristikama mentalnih poremećaja, mogu objasniti iskustvom društvenog odbijanja i nasilja, umjesto da se smatraju inherentnim obilježjima transrodnih identiteta, te ispitati primjenjivost ostalih elemenata dijagnostički predloženih ICD-11 smjernica. 

Sudionici/e su prošli/e kroz detaljan strukturirani intervju s naglaskom na sociodemografska obilježja i povijest bolesti vezanih uz rodni identitet, a tijekom određenog razdoblja adolescencije kroz ključne pojmove povezane s dijagnozama rodnog identiteta koje su predložene za ICD-11 i iz DSM-5 i ICD-10, poput psihološke boli, funkcionalnih oštećenja, socijalnog odbijanja i nasilja. Podaci su analizirani deskriptivnom statistikom i univarijatnim usporedbama te multivarijantnih logističkih regresija modela koji predviđaju poteškoće i disfunkcije.

Rezultati

Između 1. travnja i 17. kolovoza 2014. godine, 250 transrodnih osoba upisano je u studiju te je završilo razgovore na temelju koji su izneseni sljedeći podaci. Većina ispitanika/ca (202 [81%]) imalo je dodijeljen muški spol pri rođenju. Sudionici/e su prvi put počeli osvješćivati transrodni identitet u srednjoj dobi od 5 – 6 godina (raspon 2-17), a 184 (74%) njih koristilo je zdravstvene intervencije za transformaciju tijela, od čega najčešće hormone (182 [73% ]). Prve takve intervencije započete su u prosječnoj dobi od 25 godina (raspon 10-54), a 84 (46%) od onih koji/e su koristili hormone u početku je to činilo bez medicinskog nadzora.

Tijekom adolescencije, tjeskoba vezana uz rodni identitet je vrlo česta, ali ne i univerzalna (208 [83%]), a prosječna razina tjeskobe bila je prilično visoka među onima koji su je prijavili/e. Većina sudionika i sudionica (226 [90%]) izjavilo je kako doživljava neki oblik obiteljske, društvene,  poslovne ili školske disfunkcije vezane uz svoj rodni identitet.

Modeli multivarijantne logističke regresije pokazuju da su tjeskoba i sve vrste poremećaja predviđena iskustvima društvenog odbacivanja. Poslovna ili školska disfunkcija pojavljuju se u slučajevima kada ispitanike/ce na radnom mjestu ili školi nisu tretirali u skladu s njihovim rodnim identitetom.

Ova studija pruža dodatnu potporu za razvrstavanje zdravstvenih kategoija vezanih za transrodne identitete izvan klasifikacije mentalnih poremećaja u ICD-11. Rekonceptualizacija i reklasifikacija transrodnosti koja je povezana sa dosadašnjim zdravstvenim uvjetima u ICD-11 može poslužiti kao koristan instrument u raspravi o politici javnog zdravstva s ciljem povećanja pristupa odgovarajućim službama i smanjenja viktimizacije transrodnih osoba.


Povezano